Ovo je stvarna ali i do sada gotovo nepoznata priča o kasnosrednjovjekovnome blagu iznimno vrijednoga i raznovrsnog sadržaja te o dramatičnome događaju usred kojega se vjerojatno našao njegov bivši vlasnik. Takva otkrića, nazvana još i ostavama ili skupnim nalazima, baš i nisu uobičajena pojava. Kada se i otkriju, uglavnom posve slučajno, redovito izazivaju oduševljenje kod pronalazača. Ali imati tu iznimnu sreću i pronaći nečije staro blago, najčešće znači i to da ga je bivši vlasnik sakrio, uglavnom zakopavši ga u zemlju, uslijed nekoga po njega ne baš sretnoga događaja. Nesigurna i po život opasna razdoblja često su vezana uz ratove, ali i pljačkaške pohode. Što god to bilo, otkriće blaga ukazuje na to da je nekoga bila zadesila nesretna sudbina, jer se očito nije uspio vratiti po svoju na brzinu sakrivenu pokretnu imovinu, a to su uglavnom novci i nakit od plemenite kovine.

Blago baš takvoga sadržaja potječe iz Pridrage, mjesta nedaleko od Novigrada u sjevernoj Dalmaciji. Sakriveno je prije približno 600 godina na području povijesnoga mjesta pod imenom Dolac, čiji su brojni zaseoci bili smješteni u plodnome i vodom bogatome polju omeđenom kršem pogodnim za ispašu u jugoistočnome dijelu nekadašnjega Novigradskog distrikta, a koji je tada bio u posjedu Mletačke Republike. Pronađeno je slučajno, kada su djeca koja su pripremala teren za igru krampom na površinu izbacili olovnu posudu punu novca i nakita.

Glavnina toga slučajnog nalaza iz 1960. čuva se u zadarskome Arheološkom muzeju, a manji dio dospio je u splitski Muzej hrvatskih arheoloških spomenika. Za znanost je spašen 1081 primjerak novca, većinom u vrlo dobrom stanju očuvanosti. Ta skupno nađena numizmatička građa pruža uvid u strukturu novčanoga optjecaja na sjevernodalmatinskome području sredinom drugoga desetljeća 15. stoljeća, razdoblja o kojemu se malo zna kada je u pitanju arheologija i numizmatika.

Soldi kovani u Veneciji za mletačke posjede u Dalmaciji, koji su općenito iznimno rijetki, u pridraškome nalazu vrlo su brojni, a zastupljeni su i primjerci do sada nepoznatih inačica. Taj je novac najmlađi iz ostave te određuje vrijeme nakon kojega je sakrivena. Ona sadrži i ne baš česte nominale splitskog hercega Hrvoja Vukčića Hrvatinića, za koje prevladava mišljenje da su u likovnom smislu najljepši srednjovjekovni novci koji su iskovani na području Hrvatske. U pridraškoj ostavi zastupljeno je i nekoliko komada vrlo zanimljivog onodobnog krivotvorenoga novca. Sudeći po nesuvislim legendama, drski zločinci očito su bili nepismeni. Povijesni literarni izvori prvi put spominju ilegalnu kovnicu na području Hrvatske 1338., kada se Mlečani više puta žale krčkome knezu zbog krivotvorenja njihova novca, i to u Rijeci. U pridraškoj ostavi je bilo i raznovrsnoga nakita. Osim prstenja i naušnica, tu je i dvodijelna ukrasna kopča za tkanicu, koja spada u jedinstven nalaz ne samo u sjevernoj Dalmaciji.

Sudeći prema najmlađem pridraškom novcu, blago je sakrivena vjerojatno 1415. i to, čini se, uslijed jednoga nemilog događaja. Naime, povijesni literarni izvori govore o tome da je negdje tijekom prve polovice te godine na područje Novigrada upalo 60 konjanika iz Knina koji su opljačkali stanovnike Doca, kako se tada zvala Pridraga, a neke i odveli u zarobljeništvo. Mlečani traže da odmah prestane nasilje i pljačka te da se vrate oteta dobra, a ljudi oslobode. Nije poznato jesu li ispunjeni svi njihovi zahtjevi. Ako je upad kninskih razbojnika uistinu razlog nastanka ostave, čini se da barem jedan nije bio ispunjen, i to onaj posljednji navedeni, jer se vlasnik novca i nakita očito nije vratio po svoju na brzinu skrivenu pokretnu imovinu.

To iznimno vrijedno blago je prvi puta cjelovito znanstveno obrađeno u upravo objavljenoj knjizi pod naslovom "Ostava kasnosrednjovjekovnoga novca i nakita iz Pridrage", koju potpisuju autori Mato Ilkić i Janko Belošević. Knjigu su izdali Arheološki muzej u Zadru i Sveučilište u Zadru. Blago iz Pridrage za sada je količinom najveće u sjevernoj Dalmaciji, a sadržajem jedno od najvažnijih u Hrvatskoj. Vjerojatno će i ubuduće plijeniti pozornost te biti poticaj za daljnja znanstvena istraživanja.