Kakav je osjećaj biti najmlađi dobitnik “Nasmiješenog sunca” u redovima zadarske policije, doznali smo od Marija Filipovića kojem je nedavno uručeno priznanje za najboljeg policajca. Akciju nagrađivanja najuspješnijih u ostvarenju turističke sezone već 16 godina provodi Grad Zadar, a 28-godišnjeg Filipovića, koji je u policiji od 2013. godine, ove je godine za vrijedno priznanje predložila pomoćnica načelnika PU zadarske Anđela Vrkić.
– Jako me iznenadila nagrada, velika je to čast. Sretan sam i zahvalan svima što su me prepoznali. Bit će mi to poticaj za daljnji rad u službi, govori nam Filipović u obilasku svog radnog mjesta – policijskog broda. Naime, od ožujka ove godine Mario je mornar u Postaji pomorske i aerodromske policije Zadar.
No tijekom ovogodišnje turističke sezone obavljao je i zadaće izvan akvatorija. Pomagao je mađarskim policajcima koji su u Policijsku upravu zadarsku došli na ispomoć kako bi bili na raspolaganju stranim gostima. U ovoj se ulozi prvi put našao 2016. godine kada je kao službenik II. Policijske postaje Zadar ostavio dobar utisak.
– Nakon toga su me pitali bi li radio kao policijski službenik za vezu između Policijske uprave zadarske i reprezentacije SAD-a prilikom polufinala „Davis Cupa” u Zadru. Nije mi bilo svejedno jer je trebalo biti sve na visokoj razini. Predstavljali smo Zadar, ali i cijelu državu. Srećom, sve je prošlo dobro i ostavili smo dobar dojam, prepričava nam Filipović.
Ubrzo mu je stigao i poziv za suradnju s dvojicom službenika za sigurnost izraelskog košarkaškog kluba Maccabi Tel Aviv koji je u to vrijeme igrao na Zadar Basketball Tournamentu.
– S obzirom na stanje u njihovoj zemlji, bili su dosta osjetljivi i zahtjevni. No odveo sam ih u povijesnu jezgru i objasnio im da je ovo miran i siguran grad pa su se brzo opustili i uvidjeli sve ljepote Zadra. Bili su iznenađeni kakva je ovdje situacija i na kraju su mi rekli da sljedeće ljeto dolaze na odmor i da očekuju nastavak razgledavanja, prisjeća se zadarski “plavac” uz hvale kolegama koji su s njim obavljali ove zadatke.
Njegov tipičan radni dan ipak je na moru, na kojem provodi do četiri dana u komadu. Nekima posao na valovima ne odgovara, ali on s morskim bolestima nema problema. Bez problema mogu i zaspati uz ljuljanje, govori nam sa smiješkom.
Prisjetio se i teških situacija koje nosi policijski posao, a s kojima se češće susretao kao službenik postaje na Poluotoku. Najteže mu je uvijek padalo nasilje u obitelji.
– Bilo je dosta takvih intervencija, ali moraš biti sabran. Ljudi znaju plakati, pitati nas što da rade sa svojim životom, u isto vrijeme moraš biti i policajac i psiholog. Nije baš jednostavno, ali sve je to dio posla i to treba prihvatiti.
Dio posla su i napadi i omalovažavanja, dodaje Mario, ističući kako je nažalost sve manje poštovanja prema osobama koje su tu da bi pomogle.
Psihički odmor nakon teških dana Mario pronalazi u bubnjevima koje svira posljednjih osam godina. Neko vrijeme bio je i u bendu. To mi je veliki antistres, gušt i strast, poručuje 28-godišnjak koji u skoroj budućnosti planira upisati studij kriminalistike u Zagrebu. Upravo se zbog te grane i odlučio na zanimanje policajac.
– Da bih do toga došao, moram se stalno usavršavati i proći sve korake u službi. Častan je to posao kojeg treba voljeti. Ova nagrada me baš dirnula. Koliko god bilo dana u poslu kad ti sve dođe do glave, sada mi ona daje snagu za dalje. S ponosom nosim ovu uniformu, ističe policajac godine.