Podrignuo je gore nego najveća svinja, i to ispred dvije cure. Taj pojedinac me je svojim ljubavnim prasećim zovom prenuo iz prvih dnevni misli dok sam ispijao nedjeljnu jutarnju kavu, na balkonu trećeg kata, 10-ak metara iznad spomenutog prasizma.
Nije mi toliko zasmetalo njegov ljubavni zov. Svatko ima pravo bariti žene kako smatra da je najbolje, a na njima je da odluče koju će svinju na kraju odabrati. Više me zasmetalo mjesto odakle je on izašao. To je poslovni prostor u zgradi koji je tijekom proljeća preuređen i pretvoren u apartmanstan. Neoznačeni, naravno.
Svi mi koji živimo u zgradama žalosno smo svjesni da nam se portuni na ljeto pretvaraju u male aparthotele. Trebalo bi još samo recepciju napraviti na ulaznim vratima portuna. Razgovor s novim gostom išao bi ovako – Stan obitelj Kruzumagovnić? To vam je stan na drugom katu, odmah lijevo. Inače oni su nama krasni susjedi. Nadam se da će te se manje svađati u kupatilu od njih. Znate akustično je pa se sve čuje. Nemamo lifta, hoću vam je pomoći odnijeti vaše torbe. Eto tako bi naš starosjedioc portuna mogao dočekati novo pridošle goste. Uz to sav sretan što pomaže susjedu Kruzumagonviću. Taj dobar čovjek je odlučio stan iznajmiti na crno preko neke buking Internet stranice. On će zato vrijeme lito provesti na selu kod punice. Nije mu lako. Treba još na kraju zbrojiti eure.
Da se ja vratim mom slučaju i najnoviji apartmanstan u portunu otvoren za ovu sezonu. Tamo negdje na proljeće počeli su radovi na tom prizemnom poslovnom prostoru i svi u portunu smo brzo vidjeli da se on uređuje u stan.
Užasno je bilo iritirajuće slušati bušenje bušilica po armiranom betonu od kojeg se tresla cijela zgrada. Bušilica ujutro, u podne, poslije podne, pred večer. Spasio sam se kad su počeli raditi stolariju. Zvuk fine bušilice, nakon one teške artiljerije, bio mi je u rangu klasične muzike. Sve smo mi to u ulazu otrpjeli. Eto dolazi nam novi susjed, uređuje dom, pa ne možeš odmah se posvaditi s njim. Tko zna kad će ti čovjek zatrebati? I onda šok. Umjesto novih susjeda, društva za kavu i neobaveznu čakulu, dobili smo turiste. I to prema svemu sudeći na crno jer nema nigdje one plave table na kojoj piše APARTMANI i stoji par zvjezdica. Eto. to mi je zasmetalo.
Meni proljeće pod udarom bušilica i azijsko podrigavanja u nedjelju ujutro, a tamo nekome čista lova neopterećena plaćanjem paušala. I dok sam grizao sam sebe, trljao si sol na ranu kako sudjelujem u plaćanju aviokompanija da dovoze strane goste, da taj neki ubire lovu i ne plaća porez – dobio sam još jednu trisku. I to odmah sutradan.
Četvero Azijata u ponedjeljak su zamijenile tri Francuskinje. Živilo privatno poduzetništvo oslobođeno svake inspekcijske kontrole!