Igor Štimac od prvoga dana najavljuje da će požestiti disciplinu u reprezentaciji, a već u prvim minutama okupljanja u Splitu igračima dao do znanja da ih čeka “vojničko vladanje”. Slavenu Biliću često se znalo spočitnuti da u reprezentaciji vlada obiteljska atmosfera, da su igrači s izbornikom prijatelji i da mogu raditi što žele.
Ponekad je dojam možda i bio takav, premda će se većina složiti da je u reprezentaciji, ne samo našoj, uvijek normalno da bude malo opuštenije nego u klubu. Štimac je, pak, otišao u drugu krajnost, navodno je i same igrače iznenadio strogim mjerama koje je uveo u momčad. Recimo, kod Bilića se na treninzima znalo da kad on govori svi drugi šute, ali kad on šuti ostali mogu tu i tamo nešto reći. Čak se i našaliti, bivši izbornik nije mislio da to ometa rad. Štimac ne dopušta nikakav razgovor u vrijeme treninga, dok se radi nitko ne smije ni pisnuti. Kao što bilo kakav razgovor nije dopušten niti u svlačionici prije utakmice i u poluvremenu, igrači tada moraju samo slušati.
Zabranio je novi izbornik igračima i kartanje u hotelu, kao što je zabranjeno i korištenje mobitela u autobusu, kad se ide na utakmice ili treninge. Također, pravilo je i da svi moraju do ponoći biti u sobama, a zanimljiv je detalj da igrači ulaznice za utakmicu, koje dijele svojim obiteljima i prijateljima, moraju podići najkasnije do ponoći dan prije susreta. Time se želi spriječiti da na dan utakmice, kao što se znalo događati, znani i neznani povlače igrače za ruku tražeći ulaznice te im tako odvlače koncentraciju.
No, ono što je možda najneobičnije jest zabrana noćnih izlazaka igračima i nakon utakmice. Tako su svi poslije susreta sa Švicarskom morali zajedno ući u autobus, isključiti mobitele, doći do hotela i onda se ili zaputiti kućama, ako žive u Splitu i okolici, ili u hotelske sobe.
Neki su, doduše, viđeni u splitskoj noći, ali na “laganom piću”, bez velikog tulumarenja. Štimac je bio igrač, zna što je igračima u glavama, želi vjerojatno spriječiti velika slavlja nakon pobjede, fotografije i “afere” po medijima. Međutim, pitanje je koliko će igrači s vrhunskim karijerama i desecima reprezentativnih utakmica iza sebe biti spremni mijenjati navike. Jedno su klinci u nekom klubu, drugo prekaljeni internacionalci s imenom i prezimenom.
