Tijekom 2010. godine u Zadru je rođeno šestero djece s novorođenačkim apstinencijskim sindromom. Sve trudnice su bile na supstitucijskoj terapiji i bile su registrirane u Službi za prevenciju ovisnosti, a pet ih je bilo najavljeno u Rodilište. Jedna nije jer je prestala dolaziti u Službu kao apstinentica, ali u međuvremenu je ipak nešto uzimala. Ove godine je do kraja studenog u Zadru bilo tri takva poroda, a u Hrvatskoj se godišnje rodi 45-50 djece s apstinencijskim sindromom.
Slušati struku
Otkriveno je to na javnoj tribini “Zdravlje trudnica i novorođene djece u svijetu bolesti ovisnosti” u Gradskoj knjižnici koju je na kraju Mjeseca borbe protiv ovisnosti organizirala Služba za prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti i mentalno zdravlje pri Zavodu za javno zdravstvo Zadar. Tribinu je moderirala Ana Marušić, a sudjelovale su dr. Marija Pupić-Bakrač, specijalist epidemiologije i voditeljica Službe za prevenciju, dr. Milka Hoti-Matešić, specijalist ginekologije i opstetricije te dr. Linda Pavić, specijalist pedijatrije i neonatologije.
Tribina je, između ostalog, organizirana da bi o problemu ovisnosti, liječenju i supstitucijskoj terapiji, a posebno o trudnoći ovisnica i novorođenačkom apstinencijskom sindromu progovorila upravo struka, jer kako su rekle sudionice, o tome u medijima često izlaze neispravne informacije.
– S trudnicama imamo dodatne postupke poput pretraga na krvlju prenosive bolesti. Motiviramo ih na redovite ginekološke preglede, razgovaramo o budućem roditeljstvu i najavimo ih na Odjel ginekologije nekoliko tjedana prije termina zajedno s informacijama o dijagnozama, terapiji i serostatusom, kazala je dr. Pupić-Bakrač.
Dr. Milka Hoti-Matešić s Odjela ginekologije istaknula je da je prije svega važna suradnja trudnica s primarnim ginekologom.
Bez stigme, ali sa sindromom
– Može se dogoditi da ginekolog ne zna da trudnica uzima terapiju. U svakom slučaju, posljedice su puno blaže kad je trudnica na supstitucijskoj terapiji, iz mog iskustva posebno na subotexu, nego kad je na heroinu. U zadnje vrijeme se trudnice pod terapijom dobro kontroliraju, korektne su i imaju pozitivan stav, ali imali smo i jedan slučaj kad je žena u bolnici čuvala trudnoću i nekim svojim kanalima uspjela nabavljati i uzimati određena sredstva. Bolnica je otvorena ustanova i to joj je uspjelo. Tako je rodila troje djece, a kakva je bila u trudnoći, takva je danas i majka, s obzirom na to da je sve troje djece udomljeno. Sreća da su zdrava, rekla je dr. Hoti-Matešić, dodajući da u bolnici ovisnice i njihovu djecu nitko ne osuđuje i nikako nisu “obilježene”.
A da bi djeca ostala zdrava, jako su važni informiranost liječnika o stanju pacijentice, pravilno dozirana terapija i nadzor.
Kako kaže dr. Pavić, dogodilo se jednom da je tek patronažna sestra utvrdila apstinencijski sindrom kod djeteta jer trudnica ni ginekologu ni u rodilištu nije rekla da je na terapiji. A ako se ne reagira na vrijeme, simptomi su puno gori.
– Simptomi se javljaju od 48 sati poslije poroda, a čak i do dva tjedna kasnije. Posljedice mogu biti smanjena porođajna težina, manji opseg glave. Pri apstinencijskom sindromu djete ima blagi tremor, nemirno je, razdražljivo, kratki su periodi spavanja, jako sisa i nema dobru koordinaciju između sisanja i gutanja. Pojavi se povraćanje, proljev, otežano disanje, šmrcanje, kihanje, dijete se grebe po tijelu i nogicama… “Skidanje” traje u prosjeku tridesetak dana, a kad znamo na vrijeme, mnogi simptomi se mogu spriječiti, ističe dr. Pavić.
Kasnije posljedice kod djece mogu biti motorna disfunkcija, poremećaji u ponašanju i učenju…