Kako se moglo dogoditi da osuđeni silovatelj, pobjegao od izvršenja kazne, slobodno živi u Hrvatskoj? Na to pitanje nakon ovoga što je napravio Dragan Paravinja pokušavaju mnogi odgovoriti, no zasad, čini se, pravog odgovora nema. – Javnosti vjerojatno nisu poznate sve činjenice oko slučaja Paravinja, no ono što se zna jest da je on hrvatski državljanin, rođen u Hrvatskoj, pravomoćno osuđen u Srbiji, kaznu nije počeo izdržavati, a sad je uhićen u Republici Srpskoj.
Pitanje je unutarnjih propisa svake države i odnosa u pružanju kazneno-pravne pomoći između Hrvatske i BiH vezano uz ekstradiciju – kaže stručnjak za kazneno pravo mr. Šime Pavlović.
– Hrvatska je u ranijem slučaju oko Paravinje mogla reagirati da je imala zahtjev za izručenje, ako Hrvatska nije obaviještena da je on pravomoćno osuđen, ona nije mogla reagirati. A možda Paravinja ima još neko drugo državljanstvo, sve su to pravne stvari za posebno odlučivanje, no na temelju sporazuma s BiH izručenje je moguće – kaže Pavlović.
Neshvatljivo je, dodaje zadarski odvjetnik Smiljan Bakočević, da se ovaj silovatelj slobodno kretao po cijeloj regiji, a poznato je da su silovatelji i pedofili skloni recidivu, ponavljanju tih kaznenih djela. Vjerojatno su, smatra Bakočević, zakazale službe koje se bave kaznenim progonom.
No slučaj slobodnog kretanja silovatelja Paravinje nije, nažalost, izuzetak. Iz pouzdanih izvora doznali smo da na zadarskom području, točnije u Srbu, slobodno živi osuđeni ubojica koji je pobjegao s izdržavanja kazne u Sremskoj Mitrovici, drugi bjegunac osuđeni ubojica iz BiH živi u Sv. Filipu i Jakovu, u Zadru je godinama slobodno živio čovjek koji je ubio policajca u Italiji i tamo je osuđen, a nije izdržao kaznu.
– Policija u takvim slučajevima ne može učiniti ništa posebno. Sadašnji propisi o izručivanju državljana omogućavaju da nam se ulicama slobodno šeću ubojice pobjegli od izdržavanja kazne, silovatelji i drugi bolesni umovi. To su frustrirajuće greške sustava protiv kojih policija malo što može učiniti, iako i u policiji ima aljkavosti – kaže nam dobro upućeni čovjek sustava.
Pojačani nadzor nad osuđenima ili recidivistima je moguć, vjerojatno je najbolje rješenje smještanje u specijalizirane ustanove jer se često radi o bolesnim umovima kao što je, po svemu sudeći, i serijski silovatelj Paravinja. Tjeralice su jedno, zahtjevi za izručenje drugo, a treće, pak, sama procedura izručenja. Jedino je rješenje, smatraju upućeni, da svi prihvate europski protokol, odnosno europski uhidbeni nalog prema kojemu se ne gleda koje je državljanstvo u pitanju, nego samo kakvo je kriminalno djelo.
Po sadašnjem Ustavu RH hrvatski državljani se ne smiju izručivati, a to su, čini se, dosad prečesto koristili razni kriminalni tipovi jer zemlje “zapadnog Balkana” europski protokol još nisu potpisale.