U drugoj polovici prošlog i prvom desetljeću ovog stoljeća u pet velikih hrvatskih brodogradilišta ukupno su izgrađena 1.192 broda. U 60-godišnjem razdoblju, uglavnom intenzivne, gradnje to daje prosjek od 20 brodova godišnje. Prosjek je, nema sumnje, značajno umanjen u posljednja dva desetljeća, turbulentnom vremenu hrvatske brodogradnje. Da li će brodogradilišta opstati, i koja, kakva je sudbina zaposlenih u njima, i njihovih kooperanata s kojima su na istom poslu? To je stvarnost hrvatske brodogradnje, time su stručni i politički krugovi prvenstveno okupirani. A brodovi…? Oni su praktički u drugom planu, koga za njih briga, iako se živi od brodova i njihove gradnje.
Mnogo pitanja, velika neizvjesnost nadvila se posljednjih godina nad hrvatsku brodogradnju a, istodobno, moćna Europa nemilosrdno pritišće. Strahujemo za sudbinu brodogradilišta, nudimo ih za jednu kunu i ne znamo da li će dobiti novog vlasnika, umjesto države. Teška su brodograđevna vremena, tim teža što su prepuštena odlučivanju nekog drugog, koji ne mari za sentiment, tradiciju i, što je najvažnije, ljudske sudbine brodograditelja.
Impresivne brojke u vremenu neizvjesnosti. Da li tko za njih danas mari, kad ne zna što ga sutra čeka. Koga briga što je u 60 godina pet brodogradilišta inozemnim naručiteljima isporučilo skoro 1.000 brodova, precizno – 961. U istom razdoblju u domaću je flotu uplovio 231 brod. Brojke su nepotpune, obuhvaćaju Brodosplit, Uljanik, Brodotrogir, Kraljevicu i “3. maj”. Tu nije uključeno skoro 250 manjih brodova izgrađenih u Trogiru, nema novogradnji iz više manjih brodogradilišta a što su, također, građene za naručitelje iz zemlje i inozemstva.
Čuvanje tradicije
Zanimljive podatke o dosezima hrvatske brodogradnje u vremenu nakon Drugog svjetskog rata, pa do današnjih dana, podastire nam Ante Dragić iz Zadra. Navedene brojke skroman su izvod iz njegove opsežne knjige nazvane “Pomorsko gospodarstvo Hrvatske u XX. stoljeću”. Podaci o izgrađenim brodovima od vremena postojanja brodogradilišta, a posebno od 1945. do 2010. godine najvažniji su dio knjige, ističe Ante Dragić u popratnom pismu. Za svaki brod, nastavlja on, objavljeni su glavni detalji – broj naloga gradnje, ime broda, namjena, tonaža, naručitelj i godina izgradnje.
Knjiga što je pripremljena za tisak i čeka izdavača sveobuhvatno je djelo o hrvatskoj brodogradnji i pomorstvu napisano na 500 stranica. U prvom dijelu knjige podijeljene u četiri cjeline obrađena je brodogradnja. Dva poglavlja bave se školovanjem pomorskog kadra i pomorskim školstvom, odnosno školovanim pomorcima, a jedno je poglavlje posvećeno hrvatskoj trgovačkoj mornarici. Tema o kojoj se u nas puno pisalo i piše, ali uvijek parcijalno, dok sam ja sve želio obuhvatiti na jednom mjestu, ističe autor. “Olakšao sam posao onima koji će u budućnosti izučavati ovu građu”, nastavlja Ante Dragić i nudi još zanimljivih podataka o našoj brodogradnji.
U navedenom razdoblju, konkretno od 1945. do 2009. najviše brodova izgradio je riječki “3. maj” – 300, od kojih 58 za domaće i 242 za inozemne naručitelje. Slijedi Brodosplit s 286 brodova u vremenu od 1956. do 2010. i to 38 za domaću zastavu, a 248 za strane. U pulskom Uljaniku od 1951. do 2010. izgrađena su 253 broda, 36 za domaće tvrtke, a 217 za inozemne. Kraljevica je od 1945. do 2008. isporučila 197 brodova, 68 domaćim naručiteljima, a 129 inozemnim, dok je u Brodotrogiru od 1958. do 2008. izgrađeno 136 brodova – 31 za domaće brodare, a 105 za inozemne.
Ništa od neovisnosti
Ukupna nosivost izgrađenih brodova iznosi 21,78 milijuna DWT. Na toj rang listi vodeći je Uljanik sa 6,76 milijuna DWT, ispred Brodosplita – 6,35 i “3. maja” – 5,34 DWT. Kroz godine mijenjao se broj zaposlenih u našim brodogradilištima. Dugo je vremena bio u uzlaznoj putanji, a smanjenje je uslijedilo u posljednjih dvadesetak godina. Ante Dragić nam je poslao podatke iz prve polovice prošle godine kada je pet naših brodogradilišta imalo nešto više od 11.000 djelatnika. U zlatnim vremenima više od toga imala su zajedno samo dva brodogradilišta. Najviše zaposlenih imao je lani Brodosplit – oko 3.800. Slijede Uljanik – 3.000, “3. maj” – 2.800, Brodotrogir – 1.170 i Kraljevica sa 381 radnikom. Broj kooperanata ne navodi, ako je njega uopće moguće dobiti. U svakom slučaju oni se broje u desecima tisuća.
– Nigdje nisam našao podatak u kojemu se navode prihodi državnog proračuna od mnogobrojnih kooperanata naših brodogradilišta. Ako se želi objektivno prikazati prihode i rashode ne mogu se izostaviti kooperanti angažirani na tim poslovima, napominje Ante Dragić i zaključuje:
– Jedan od posljednjih porinutih brodova vrijedan milijardu kuna i mnogobrojne nagrade našim brodogradilištima ne idu u prilog onima koji bi ugasili njihov rad. Brodogradnja i pomorstvo za naše su primorsko stanovništvo važni kao čovjeku desna ruka. Druga je priča kako upravljamo tom gospodarskom granom i koliko koristimo naše more kroz trgovačku mornaricu, turizam, ribarstvo i marikulturu. Ako se izvan Hrvatske odlučuje što, gdje, kada i kako će se graditi onda od naše neovisnosti ne ostaje ništa. Jadna je ona zemlja koja samo na dugovima može živjeti i ulagati.
– Svakog dana ustajem oko pola osam, potom izlazim u grad i popijem kavu s nekim od prijatelja i poznanika. Zatim obavljam poslove oko pripreme nove knjige. Oko podne se vraćam u stan na trećem katu jedne zgrade na Poluotoku, što znači da moram pješice prevaliti 72 stepenice te između 12 i 13 ručam u društvu supruge. Poslijepodne ne izlazim van te vrijeme provodim proučavajući spise i pišući materijale. Na spavanje odlazim oko 22 sata. Televiziju ne gledam ili je gledam minimalno. Ionako se malo dobroga tamo ima za vidjeti, zaključio je barba Ante.
U drugoj polovici prošlog i prvom desetljeću ovog stoljeća u pet velikih hrvatskih brodogradilišta ukupno su izgrađena 1.192 broda. U 60-godišnjem razdoblju, uglavnom intenzivne, gradnje to daje prosjek od 20 brodova godišnje. Prosjek je, nema sumnje, značajno umanjen u posljednja dva desetljeća, turbulentnom vremenu hrvatske brodogradnje. Da li će brodogradilišta opstati, i koja, kakva je sudbina zaposlenih u njima, i njihovih kooperanata s kojima su na istom poslu? To je stvarnost hrvatske brodogradnje, time su stručni i politički krugovi prvenstveno okupirani. A brodovi…? Oni su praktički u drugom planu, koga za njih briga, iako se živi od brodova i njihove gradnje.
Mnogo pitanja, velika neizvjesnost nadvila se posljednjih godina nad hrvatsku brodogradnju a, istodobno, moćna Europa nemilosrdno pritišće. Strahujemo za sudbinu brodogradilišta, nudimo ih za jednu kunu i ne znamo da li će dobiti novog vlasnika, umjesto države. Teška su brodograđevna vremena, tim teža što su prepuštena odlučivanju nekog drugog, koji ne mari za sentiment, tradiciju i, što je najvažnije, ljudske sudbine brodograditelja.
Impresivne brojke u vremenu neizvjesnosti. Da li tko za njih danas mari, kad ne zna što ga sutra čeka. Koga briga što je u 60 godina pet brodogradilišta inozemnim naručiteljima isporučilo skoro 1.000 brodova, precizno – 961. U istom razdoblju u domaću je flotu uplovio 231 brod. Brojke su nepotpune, obuhvaćaju Brodosplit, Uljanik, Brodotrogir, Kraljevicu i “3. maj”. Tu nije uključeno skoro 250 manjih brodova izgrađenih u Trogiru, nema novogradnji iz više manjih brodogradilišta a što su, također, građene za naručitelje iz zemlje i inozemstva.
Čuvanje tradicije
Zanimljive podatke o dosezima hrvatske brodogradnje u vremenu nakon Drugog svjetskog rata, pa do današnjih dana, podastire nam Ante Dragić iz Zadra. Navedene brojke skroman su izvod iz njegove opsežne knjige nazvane “Pomorsko gospodarstvo Hrvatske u XX. stoljeću”. Podaci o izgrađenim brodovima od vremena postojanja brodogradilišta, a posebno od 1945. do 2010. godine najvažniji su dio knjige, ističe Ante Dragić u popratnom pismu. Za svaki brod, nastavlja on, objavljeni su glavni detalji – broj naloga gradnje, ime broda, namjena, tonaža, naručitelj i godina izgradnje.
Knjiga što je pripremljena za tisak i čeka izdavača sveobuhvatno je djelo o hrvatskoj brodogradnji i pomorstvu napisano na 500 stranica. U prvom dijelu knjige podijeljene u četiri cjeline obrađena je brodogradnja. Dva poglavlja bave se školovanjem pomorskog kadra i pomorskim školstvom, odnosno školovanim pomorcima, a jedno je poglavlje posvećeno hrvatskoj trgovačkoj mornarici. Tema o kojoj se u nas puno pisalo i piše, ali uvijek parcijalno, dok sam ja sve želio obuhvatiti na jednom mjestu, ističe autor. “Olakšao sam posao onima koji će u budućnosti izučavati ovu građu”, nastavlja Ante Dragić i nudi još zanimljivih podataka o našoj brodogradnji.
U navedenom razdoblju, konkretno od 1945. do 2009. najviše brodova izgradio je riječki “3. maj” – 300, od kojih 58 za domaće i 242 za inozemne naručitelje. Slijedi Brodosplit s 286 brodova u vremenu od 1956. do 2010. i to 38 za domaću zastavu, a 248 za strane. U pulskom Uljaniku od 1951. do 2010. izgrađena su 253 broda, 36 za domaće tvrtke, a 217 za inozemne. Kraljevica je od 1945. do 2008. isporučila 197 brodova, 68 domaćim naručiteljima, a 129 inozemnim, dok je u Brodotrogiru od 1958. do 2008. izgrađeno 136 brodova – 31 za domaće brodare, a 105 za inozemne.
Ništa od neovisnosti
Ukupna nosivost izgrađenih brodova iznosi 21,78 milijuna DWT. Na toj rang listi vodeći je Uljanik sa 6,76 milijuna DWT, ispred Brodosplita – 6,35 i “3. maja” – 5,34 DWT. Kroz godine mijenjao se broj zaposlenih u našim brodogradilištima. Dugo je vremena bio u uzlaznoj putanji, a smanjenje je uslijedilo u posljednjih dvadesetak godina. Ante Dragić nam je poslao podatke iz prve polovice prošle godine kada je pet naših brodogradilišta imalo nešto više od 11.000 djelatnika. U zlatnim vremenima više od toga imala su zajedno samo dva brodogradilišta. Najviše zaposlenih imao je lani Brodosplit – oko 3.800. Slijede Uljanik – 3.000, “3. maj” – 2.800, Brodotrogir – 1.170 i Kraljevica sa 381 radnikom. Broj kooperanata ne navodi, ako je njega uopće moguće dobiti. U svakom slučaju oni se broje u desecima tisuća.
– Nigdje nisam našao podatak u kojemu se navode prihodi državnog proračuna od mnogobrojnih kooperanata naših brodogradilišta. Ako se želi objektivno prikazati prihode i rashode ne mogu se izostaviti kooperanti angažirani na tim poslovima, napominje Ante Dragić i zaključuje:
– Jedan od posljednjih porinutih brodova vrijedan milijardu kuna i mnogobrojne nagrade našim brodogradilištima ne idu u prilog onima koji bi ugasili njihov rad. Brodogradnja i pomorstvo za naše su primorsko stanovništvo važni kao čovjeku desna ruka. Druga je priča kako upravljamo tom gospodarskom granom i koliko koristimo naše more kroz trgovačku mornaricu, turizam, ribarstvo i marikulturu. Ako se izvan Hrvatske odlučuje što, gdje, kada i kako će se graditi onda od naše neovisnosti ne ostaje ništa. Jadna je ona zemlja koja samo na dugovima može živjeti i ulagati.
– Svakog dana ustajem oko pola osam, potom izlazim u grad i popijem kavu s nekim od prijatelja i poznanika. Zatim obavljam poslove oko pripreme nove knjige. Oko podne se vraćam u stan na trećem katu jedne zgrade na Poluotoku, što znači da moram pješice prevaliti 72 stepenice te između 12 i 13 ručam u društvu supruge. Poslijepodne ne izlazim van te vrijeme provodim proučavajući spise i pišući materijale. Na spavanje odlazim oko 22 sata. Televiziju ne gledam ili je gledam minimalno. Ionako se malo dobroga tamo ima za vidjeti, zaključio je barba Ante.