Za vrijeme blagdana, zbog više alkohola, “slavljeničkog raspoloženja” i bujice pomiješanih osjećaja koje su u takvim trenucima česte, obično poraste i obiteljsko nasilje. No, kako doznajemo od Gordane Markulin-Ježine, potpredsjednice Udruge za pomoć ženi i djetetu Duga, ove godine je situacija za blagdane jednaka kao i svakim drugim danom.
– Sklonište za žene i djecu žrtve nasilja Mala kuća je do kraja popunjeno. Svaki tjedan iz nekog od centara iz Hrvatske imamo barem jedan zahtjev za smještaj žrtve. Nažalost, Mala kuća je puna pa ih usmjerimo u drugom pravcu. Kroz skloništa s tajnim adresama i domove s javnim, smještaj za žrtve nasilja u Hrvatskoj je trenutačno, uvjetno rečeno, dobro pokriven, rekla je Markulin-Ježina, ravnateljica Male kuće.
Nadalje, pozivi u Udruzi Duga su jednako učestali.
– Svaki dan imamo minimalno jedan do dva poziva. Odmah dogovaramo susrete jer telefonske konzultacije rijetko radimo i nisu toliko učinkovite. Žrtve odmah upućujemo u naše savjetovalište i jedno vrijeme ih vodimo kroz savjetovalište te odlučujemo što dalje, ovisno o slučaju, govori Markulin-Ježina.
Teško da u nasilju za ikoga ima sreće, no u pogledu roda žrtve i zlostavljača, kolo sreće se okreće, a izreka “ko jači, tlači” poprima drugačiju dimenziju od same fizičke snage. Naime, u Udruzi Duga su sve češći pozivi – muškaraca.
– Nije to često, ali je puno učestalije nego prije. Muškarci se tuže da su njihove supruge ili partnerice puno agresivnije i vrlo neugodne. Kreće to od psihičkog zlostavljanja, ima i ekonomskog, a zna doći do fizičkog. To je došlo s emancipacijom žena i trenutačnom financijskom situacijom. Naime, sve mi se više čini da onaj koji u kuću više doprinosi, koji radi ili ima veću plaću, donosi odluke u kući, ima više pravo glasa, a ponekad i zlostavlja, kazala je Markulin-Ježina.
U Udruzi Duga ovih blagdana nije bilo donacija dobročinitelja, no u božićnom duhu, članice Udruge Duga sakupile su novac i odjeću za pet učenika koji su trenutačno s majkama smješteni u skloništu.
– Kada je jako zahladilo, našim školarcima su zatrebale debele jakne i toplija odjeća pa smo se kolegice i ja angažirale i osigurale im to. Tako da nam se nitko u Maloj kući, na sreću, nije razbolio, rekla je Markulin-Ježina.
