ZADAR– Zadarska županija je po prevalenciji, odnosno gustoći ovisnika o drogama u populaciji, na nezavidnom prvom mjestu u zemlji.
U sustavu za tretman vrlo je malo mlađih osoba konzumenata neopijatskih droga, što, uz podatak da ovisnici u Zadarskoj županiji na prva liječenja dolaze dvije godine kasnije nego ostali, upozorava da proaktivne mjere ranog otkrivanja ovisnika i pokretanja terapijskog procesa lošije funkcioniraju.
Tome može pridonijeti “dobra” i kontinuirana opskrba tržišta heroinom, slabija aktivnost represivnog aparata, kao i slabije provođenje preventivnih mjera u okviru školskih programa, te primarne zdravstvene zaštite – tvrdi poznati psihijatar dr. Slavko Sakoman u svom novom stručnom Elaboratu za uređenje jedinice za hospitalno liječenje ovisnika o drogama na zadarskom području, čiju su izradu u rujnu prošle godine od dr. Sakomana naručili dr. Mladen Mavar, predsjednik Županijskog povjerenstva za prevenciju i suzbijanje ovisnosti, i dr. Darko Labura, ravnatelj Psihijatrijske bolnice Ugljan.
– Ovisnici, kasno otkriveni i dugo prepušteni stihiji “drogiranja”, na liječenje dolaze tek kada sami vide da dalje ne mogu i tada je klinička slika bolesti vrlo teška. Ako je to tako, tada i znatno većem postotku ovisnika treba osigurati specijalizirano bolničko liječenje, obrazlaže Sakoman u dijelu elaborata, koji bi u skoroj budućnosti trebao poslužiti kao temelj u konačnom pristupanju uređenju posebne jedinice za liječenje ovisnika.
S obzirom na njihov broj, “detox jedinica” je, prema njegovim riječima, karika koja nedostaje u mreži i lancu aktivnosti kojima se danas provodi tretman ovisnika u Zadarskoj županiji.
– Jedinica za specijalizirano bolničko liječenje ovisnika o drogama trebala bi osigurati kvalitetne uvjete za provođenje oko 100 hospitalizacija godišnje iz vlastite županije, uz prosječno trajanje hospitalizacije od 18 do 25 dana, za što bi bio dovoljan kapacitet od četiri-pet kreveta – obrazlaže dr. Sakoman, navodeći kako postoje znatne komparativne prednosti zbog kojih bi Jedinicu trebalo locirati u okviru Opće bolnice Zadar, a ne unutar kapaciteta Psihijatrijske bolnice na Ugljanu.
– Važno je da je program što dostupniji, a s obzirom da većina ovisnika živi u Zadru i bližem okruženju, znatno je racionalnije locirati program u gradu nego na otoku. U provođenju tretmana moguće je osigurati bolju suradnju s obiteljima bolesnika, ali i sa stručnim timom Centra za ovisnosti i drugih institucija koje se bave ovisnicima. Važno je da lokacija za urgentne intervencije bude što dostupnija, tvrdi dr. Sakoman, pojašnjavajući kako bi u bolnici Služba za psihijatriju preko svoje specijalizirane ambulante osigurala kvalitetniji postupak pripreme ovisnika za planirani hospitalni tretman.
U okviru projekta, dr. Sakoman drži da bi trebalo organizirati i specijalizirani odsjek na kojem bi se zajednički provodilo i bolničko liječenje ovisnika o alkoholu.
– Za tu bi kategoriju trebalo planirati još nekoliko dodatnih kreveta, ne više od osam do deset – naveo je u svom elaboratu dr. Sakoman, dodajući kako bi takav zadarski specijalizirani odsjek za ovisnosti s vremenom mogao postati drugi regionalni centar za bolničko liječenje ovisnika.