Kada Zadarskim komornim orkestrom dirigira njegov šef, Zadranin Ivan Repušić, onda ni rukomet, a ni nedjelja nisu razlog da se dupkom ne popuni Sveučilišna dvorana.

Naš najugledniji dirigent ovaj koncert nije prepustio slučaju. Osim pomno izabranog programa, angažirane proširene formacije Zadarskog komornog orkestra, osobnog poziva zadarskim političarima, maestro Repušić je uz zahvalu publici na odazivu, imao i poruku.

- Dobivam vibracije od gradskih otaca da bi se išlo u gradnju koncertne dvorane, izrekao je to maestro Repušić koji zapravo jedini glasno gura takvu potrebu u svom rodnom gradu. Ljetos je to bilo i s malom dozom gorčine s obzirom na uvjete tijesne i vrele crkve u kojoj je bilo gotovo nemoguće muzicirati.

U Gradu koji je kupio koncertni klavir za vrijeme prvog mandata gradonačelnika Božidara Kalmete, koncertna dvorana je, nažalost, još uvijek "moje pjesme, moji snovi". Obnova koncertne dvorane u Kneževoj palači nije riješila taj problem, jer tamo svoj nastup ne mogu imati ni učenici Glazbene škole B. Bersa kada im dođu svi roditelji. Sveučilišna dvorana već godinama izigrava koncertnu dvoranu. Sinoć je doista bila tijesna i bez zraka.

Zadar nema ni pravog kazališta za razliku od Šibenika koji slavi 150 godina kazališne zgrade čiji su izgradnju tada donirale bogate šibenske obitelji. Zato Zadar ima staru zgradu kazališta lutaka u Jazinama koja je odavno postala kuća duhova, a gdje bi se prema nekim planovima trebao podići kulturni centar Zadra čiji se političari vole dičiti kulturnom baštinu a da nisu u stanju ni održavati postojeću, a kamoli graditi novu.

Stoga je i sinoćnji koncert Zadarskog komornog orkestra bio vrhunska improvizacija. Koncert je održan u bliskom dodiru publike i glazbenika. No, svi nisu mogli uživati u virtuoznosti Zadranima poznatog Roman Simovića, crnogorskog violiniste koji je koncert majstor Londonskog simfonijskog orkestra. Većina nije vidjela Katju Repušić na klaviru, a kamoli da je dio publike mogao uživati u osebujnom Repušićevom dirigiranju. Na programu su bili Mendelssohnov koncert za violinu, klavir i gudače, te Divertimento za gudače Bele Bartoka. Pljesak te iste publike bio je veći od dvorane.