Krađe poštanskih maraka nisu nikakva rijetkost, ali se ipak ne događaju svakog dana. Neobična se krađa dogodila 17. ožujka 1970. godine u Poštanskom muzeju u Pragu. Dva su lopova na vrlo prepreden način namamile čuvaricu, napali je i onemogućili da alarmira pomoć, a onda su iz jedne nedovoljno osigurane vitrine odnijeli vrijedan poštanski arak od 80 maraka austrijskog "Plavog Merkura" iz 1851. godine (arak izvorno sadrži 100 komada). Muzej je raspisao posebnu nagradu za onoga tko pomogne da se ovaj muzejski eksponat pronađe i vrati. Strahovalo se da je arak rasparčan, a marke pojedinačno rasprodane u inozemstvu. Bilo je iluzorno da će se ovaj dragulj filatelističke povijesti vratiti na svoje mjesto, no stvarnost je pokazala suprotno.

Blok "Plavi Merkur" danas je ponos filatelističke zbirke Poštanskog muzeja u Pragu i izlaže se samo u posebnim prilikama

Klupko se počelo odmotavati kad je mjesec i po dana kasnije (31. travnja) u prtljažniku automobila grčkog diplomata Eliasa Lymberopulosa koji je napuštao ČSSR pronađen živ čovjek, bez regularne putovnice. Čovjek je uhićen, a diplomat potjeran iz zemlje kao krijumčar bjegunaca. Ali to je tek početak priče. Putnika iz grčkog prtljažnika praška je policija temeljito ispitala i otkrila da se radi o bivšem taksisti (Jozefu iz Praga), a da je gospodin diplomat za svoju prijevozničku "uslugu" trebao s one strane granice primiti 1000 dolara (približno 6.700 dolara danas). Jozef je već bio znanac policiji, a uvaženom diplomati iz Grčke nije bio prvi živi teret koji je prebacio preko granice. Ubrzo su otkrivene njegove veze s kradljivcima i krijumčarima umjetnina kao i njegove slabosti prema predmetima od povijesne vrijednosti. Istražujući Jozefovu bližu okolinu, policija je došla i do njegova dva mlađa brata. Otisci prstiju njegova sedamnaestogodišnjeg brata u dlaku su se poklopila s otiscima onoga koji je iz praškog muzeja odnio famozni arak "Plavog Merkura" i priča je bila zaključena. Ptičice su "propjevale" pritisnute dokazima, pa su u bratskoj slozi odgovarali pred sudom, za, kako se smatralo "filatelističku pljačku stoljeća". Kako je izgledala bratska sloga pred sudom može se samo nagađati, jer je tridesetogodišnji "šef" Jozef za podvig koji je vrijedio (brat-bratu) malenkost od oko 240 000 USD platio svojoj braći po 100 čeških kruna. Prolog ove kriminalne priče o krađi "Plavog Merkura" iz praškog muzeja napisala je praška policija, i to vrlo brzo nakon uspješnog epiloga.

Novine Osservatore Dalmato s novinskom markom "Plavi Merkur" koji je poništen poštanskim žigom ZARA 15. listopada (1858)

Marka "Plavi Merkur" (nadimak je dobila po motivu koji prikazuje rimskog boga Merkura, "krilatog" glasnika bogova te zbog plave boje marke) bila je odgovor Austrijske pošte na sve veću popularnost novina sredinom 19 st. u Europi. Naime, nakon brojni političkih i društvenih reformi, a osobito zbog popuštanja cenzure, novinstvo je u Europi velikom brzinom raslo. Prije revolucije (1848. - 1849.) u Austrijskom Carstvu bilo je 79 novina, od kojih je samo 19 imalo dopuštenje (s cenzurom) raspravljati o politici. Godine 1848. broj se novina povećao na 388, od čega je njih 306 raspravljalo o politici i bez cenzure. Velika potražnja zahtijevala je bržu distribuciju novina i časopisa kupcima unutar Austrijskog Carstva, pa je Austrijska pošta za izdavače osmislila posebne (tzv. novinske) marke koje su koristili isključivo za frankiranje (plaćanje poštarine) kod slanja novina i časopisa. Marka se jednostavno lijepila na novinu ili na omot novina. Iako je Austrija izdala 136 milijun "Plavog Merkura" od 6 krajcera, najveći broj ovih maraka završio u otpadu zajedno s novinama ili omotima na koje su bili zalijepljeni. Blok "Plavih Merkura" iz naše priče (jedini blok u svijetu), danas je ponos filatelističke zbirke Poštanskog muzeja u Pragu, i izlaže se samo u posebnim prilikama.