Iz Grada Benkovca najvljuju Otpisane, predstavu koja će se odigrati na Kaštelu Benković, u srijedu 18. srpnja 2018. godine.
Komedija “OtpisaNe”, prema tekstu hrvatskog pisca Renata Baretića, pripovijeda o tome kako je naći se oči u oči s Drugim i Stranim tamo gdje ga najmanje očekujemo – u vlastitom domu. Sirijac Hassan, potpuno netipični migrant, bivši student medicine u Beogradu, u potrazi za majkom i dvjema sestrama koje je izgubio vodeći ih prema Njemačkoj, zadržava se na neko vrijeme, mimo volje, u svojevrsnoj “sigurnoj kući”, zagrebačkom stanu gospođe Snježane i njezine kćeri Vesne, iz kojega gotovo nikad ne izlazi susjeda Milka. Hassanov boravak u stanu mora ostati strogo čuvanom tajnom sve dok naivna aktivistica, studentica Vesna, ne pronađe način da ga prebaci barem u Sloveniju, u nastavak puta prema trima ženama koje Hassan jedino traži i treba.
Kulturne razlike, oscilacije međusobnih odbojnosti i privlačnosti, uzajamne predrasude i prosvjetljenja, izvor su niza komičnih situacija koje, premda kroz smijeh, govore i neke potpuno ozbiljne stvari o nama samima.
Pod vodstvom međunarodno priznatog redatelja Nikole Zavišića, vrhunski glumački ansambl jamči ozbiljnu zabavu.
U koprodukciji Kazališta Moruzgva i Scene Gorica u nedjelju je u kazalištu Vidra s velikim uspjehom praizveden crnohumorni tekst OtpisaNE nagrađivanog pisca Renata Baretića, koji na komičan način govori o sudaru dva svijeta – onog sirijskog imigranta i dokonih kućanica, te poručuje da nikad nije kasno za promjene.
Kad u živote tri žena – izrazito ksenofobne i intimno razočarane Snježane, njezine poduzetne i altruistične kćeri Hrvojke, te dokone susjede zavodnice Milke uleti Hassan, sirijski prognanik, bivši student medicine, koji je tri godine živio u Beogradu i tamo pokupio jak naglasak, sve se mijenja i ništa više nije kao prije. One mu nakon prvotnog šoka i neprihvaćanja ipak žele pomoći, dakako, motivirane osobnim razlozima i opravdanjima, a on želi što prije nestati iz njihovih života, započeti novi život negdje u Njemačkoj, završiti studij medicine i ponovno se susresti s druge tri najvažnije žene u njegovom životu – majkom i sestrama. Autor teksta Renato Baretić daje nam kroz tu aktualnu i zapravo moguću priču o mukama i problemima bliskoistočnog imigranta Hassana, koji je zapeo u Hrvatskoj na svom putu prema boljem životu, i niz komentara o međunacionalnim odnosima, odnosima žena i muškaraca, ženskom pitanju i politici tako da predstavu gledamo i kao komentar sadašnjeg aktualnog trenutka. A taj je trenutak prikazan vrlo duhovito, kroz komične situacije, s pregršt ubojitih i crnohumornih replika, kojim se ismijavaju naše predrasude prema Drugome i drukčijem, malograđanština, ksenofobija, zatvorenost, te posebno nacionalizam. Takođaer se pod povećalo stavljaju i aktivističko djelovanje, dugotrajna prijateljstva, odnos majke i kćeri, dobrosusjedski odnosi i seksualna žudnja. Dakle, tekst na kritičan i satiričan način progovara i o Hassanu i o nama ovdje, što je itekako prepoznala publika, koja je britko loptanje riječima, vrckave dijaloge i dinamične i ponekad zločeste replike nagrađivala salvama smijeha i pljeskom.
Najveća vrijednost predstave su glumci. U ulozi ksenofobične Snježane briljirala je Ksenija Marinković, koja je majku punu predrasuda prema Srbima, Sirijcima, prognanicima i svima drukčijima, a zapravo ženu zastalu u vremenu i prostoru, koja brine svoje interese, igrala s nevjerojatnom lakoćom, uvjerljivošću i prirodnošću, dopustivši svom liku da bude u isto vrijeme zabavan i komičan, ali i tragičan. Ecija Ojdanić je svom odlično definiranom liku susjede Milke, gladne seksa, koja neuspješno pokušava zavesti Hassana, dala dozu dalmatinske uzbudljivosti i temperamenta, pokazavši svoj veliki talent. Slavko Sobin je Hassana igrao kao zbunjenog i netipičnog izbjeglicu, koji kao ne razumije da je u živote triju žena unio emotivni potres i velike promjene, a mlada Erna Rudnički kćer Hrvojku kao energičnu i poduzetnu studenticu kojoj je pomaganje ljudima važnije od polaganja ispita.
Nina Ožegović