Ove godine će se održati drugi Dani povijesti umjetnosti od 5. - 20. prosinca, s temom „Umjetnost u službi antiratne propagande", koje organiziraju studenti Odjela za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zadru.

Pripremit će se akademski program od četiri predavanja profesora Odjela za povijest umjetnosti, tri dječje radionice u suradnji s Kneževom Palačom, Muzejom Antičkog stakla, te Arheološkim Muzejom. Provest će se i dvije izložbe (izložba fotografija i izložba učeničkih radova u galeriji ZadArt), te praktikum s učenicima Škole za primijenjenu umjetnost i dizajn Zadar. Održati će se i tri studentske radionice, na Odjelu za povijest umjetnosti (stari kampus) i u Caffe galeriji Đina.   

OPIS PROGRAMA

U cijeloj povijesti čovječanstva započeto je bezbroj ratova. U novijoj povijesti pamtimo samo one najveće, odnosno one koji su odnijeli najviše života. I danas odnose živote, tamo negdje daleko na Istoku, ali dovoljno blizu da nam zadre u dušu. A zadirali su ratovi i u duše brojnih umjetnika koji su stvarali za vrijeme ili nakon ratne opsade. Ratna zbivanja, sam tijek događanja i određene okolnosti često ostaju nerazjašnjene, a od djela brojnih umjetnika nemamo sačuvano ništa jer je netragom nestalo ili potpuno uništeno u tom bezumlju. Umjetnik koji djeluje u doba rata stvara djela koja predstavljaju njegovo viđenje rata i kako on oblikuje ljudske živote, istražuje vizualne i senzorne dimenzije rata koje su odsutne u pisanoj povijesti. Prikazuje ljude koji se pripremaju, bore, čekaju, pate, slave, ili su potpuno uništeni. Djelo može ilustrirati različite aspekte rata, kulturne ili političke, ili pak iskustva jedne individue, bio on civil, vojnik, neprijatelj. U svrhu edukacije prikazuje uzrok, tijek i posljedice sukoba. Umjetnik bilježi takve situacije bolje nego bilo kakav video zapis ili pisana riječ. Većina umjetnika nije bila prisutna na bojištima te je većina takvih djela zapravo osobna umjetnikova interpretacija i viđenje ratnog sukoba. Umjetnici u okupiranim područjima imali su snažne kreativne impulse i potrebu za stvaranjem kao izraz samo očuvanja koji im je predstavljao nagon za preživljavanjem u kriznim trenucima. U vremenima totalitarnih režima kontrola djelatnosti umjetnika, ali i društva općenito, bila je sastavni dio učvršćivanja političke moći, stoga je vrijeme općeg kaosa budilo u umjetnicima ugušenu inspiraciju i tjeralo ih na veliku produktivnost.