Povodom tridesete obljetnice umjetničkog rada glumice Gabrijele Meštrović Maštruko, večeras 20,30 sati u Kazalište lutaka Zadar za uzvanike se izvodi se predstava „Monolog kurve u ludnici” redatelja Živka Nižića.
Dario Fo
MONOLOG KURVE U LUDNICI
Prevoditeljica: Nedjeljka Balić Nižić
Režija: Živko Nižić
Igra: Gabrijela Meštrović Maštruko
Glazbeni suradnik: Emil Šprljan
Inspicijent: Radojka Kozulić
Izrada scenografije: Robert Košta
Kostimograf: Marijana Jakelić
Oblikovanje svjetla: Ivo Nižić
Voditelj svjetla: Frane Papić
Majstor tona: Mate Petričević
Krojački radovi: Nataša Perović
Dario Fo (1926.-2016.), dobitnik Nobelove nagrade za književnost (1997.), jedan je od najplodonosnijih talijanskih dramatičara. Uz kazalište kao modus vivendi nastojao se osvrtati na svakodnevicu i politički angažman u službi socijalnog prosperiteta, često cenzuriran zbog izravnog ukazivanja na korupciju, pljačku, laž i neosjetljivost za nemoćne, ponižene i obespravljene.
Jedan od aspekata kojim se Fo zajedno sa suprugom Francom Rame bavio jest položaj žene i feminizam kao mehanizam spolne jednakosti, a ne kao sredstvo nametanja moguće ideologije. Fo je u samo osam dana napisao prvih pet monologa kojih je kasnije bilo čak dvadeset i više u zbirci Tutta casa, letto e chiesa (Sve za kuću, krevet i crkvu) objavljenoj 1989.
Foova težnja, u suradnji s Rame, nije bila analizirati identitet žene kao živoga bića, već korjenito promijeniti svakodnevni doživljaj žene u društvu. Žena domaćica, žena radnica, žena koju se iskorištava duhovno i tjelesno, neke su od bitaka koje je Rame stavila pred društveno preispitivanje. Valja naglasiti kako monolozi ne zalaze u domene intelektualnih rasprava u kojima bi se argumentirano ili ne mogli pobiti zahtjevi žena, već vrlo izravno manifestiraju potrebu za ravnopravnošću spolova na svakom polju djelovanja.
Zadaća Darija Foa bila je zaštiti pravo na jednakost i boljitak. Ona književna bila je osobno uobličiti u umjetnički izraz koji će možda lakše od političkih govora otvarati put k rješenjima pojedinaca za globalno bolje. Fo se ruga licemjerju i inferiornom položaju čovjeka u odnosu na društvo u kojem živi, a ne djeluje. Ovakvom interpretacijom može se steći dojam nadmenosti, ali upravo je obrnuto. Fo je samo mislio nešto u stilu Osvijestimo se!
Ivo Perkušić
Monolog kurve u ludnici jedan je u spektru jednog lica na pozornici koji je nobelovac Dario Fo oblikovao za svoju ženu glumicu Francu Rame. Kroz ženski govor i žensku muku života progovorio je vrlo kritički secirajući društvenu agresiju u kojoj ženski spol ostaje tradicionalna žrtva. Njegov je pristup kubistički, rasčlanjuje žensku pojavu na majku, domaćicu, mitološki lik i mnoge druge oblike kao žrtvu ali i kao buntovnicu. Žena koja je prisiljena postati prostitutkom, govori nam svoju tužnu priču u ludnici, transformira se u očajničku osvetnicu društvenoj (muškoj) tiraniji, ako treba, sadašnjost može u plamen. Sve te Foove žene koje personificira Franca Rame i postaju u njoj njegova ekspandirana Beatrice, voditeljica kroz samo jedan svijet -trajni Pakao života. Ona je antipod Danteovoj spasiteljici koja ga vodi u raj, u vječno blaženstvo. Fo je šesti, posljednji talijanski književni Nobelovac. Dante bi sigurno bio prvi da je toga nekad bilo pa bi ih onda i na toj liniji mogli usporediti kroz likove Beatrice i Francae Rame. Prva vodi u raj, druga ostaje vjerna autoru u jedinom mogućem životu – Infernu.
Živko Nižić