ZADAR - Prošlog petka održana je premijera Ćelave pjevačice, poznatog djela francuskog dramatičara Eugena Ionescoa, u izvedbi zadarske dramske udruge Drama plus koju je pokrenuo Vinko Radovčić.

Dvorana HNK Zadar je bilo rasprodano, u publici su mahom bili srednjoškolci kojima je „ćelavica" obavezna lektira. Oduševljenje i ovacije premijerne publike u kojoj je bio i gradonačelnik Božidar Kalmeta, odjeknule su i izvan zgrade kazališta.

Tim povodom razgovarali smo s redateljem Vinkom Radovčićem.

- Reakcije ne prestaju, zovu sa svih strana. Mladi ljudi koji su radili na projektu još ne mogu doći sebi. Oni su doživjeli ekstazu  što je moj najveći uspjeh. Oni su zadovoljni - svih 15 mladih ljudi, uključujući pijanisticu Tomislavu Lojić. Skupina je to mladih ljudi koja je na jedan način pomaknula granice teatra.


  Je li predstava ispunila očekivanja redatelja obzirom na reakcije publike
?


- I više nego što sam očekivao. Na probama sam vjerovao da bi to moglo biti dobro, ali ništa ne znaš dok ne dođeš na veliku scenu. Ansambl se prvi put pojavio na velikoj sceni i pred rasprodanim kazalištem. Tako da je to meni bila dodatna trema, a oni su to odradili briljantno - na razini profesionalnih glumaca. Svi su rekli da tu moju režiju, koja bi bila zahtjevan jednom profesionalcu, da su je oni odradili lijevom rukom. Osobno mi je to najveći uspjeh i poticaj da će se oni stvarno razviti u velike glumce i napraviti karijere, u što ne sumnjam.

Dojam izvedbe je visoka profesionalnost kojoj nije prethodila niti generalna proba na sceni HNK Zadar koju je Drama plus iznajmila. Kako ste to postigli?

- Mi smo bili jedan dan na sceni. Ujutro smo došli. Imali kratki progon dok se namještalo svijetlo. U predstavi je preko 30 promjena svijetla, glazba u živo, što je tehnički veliki izazov za našu malu udrugu. Bilo je tu i akrobacije koju je izvodila Lara Nekić. Imali smo dvoje ljudi u dežurstvu iz službe gorskog spašavanja. Cijelo sam vrijeme strepio sam da ne padne ili nešto slično sa šest metara visine. Ali ona je to bez iskustava u akrobaciji odradila vrhunski što joj je i potvrdila instruktorica Xiomara Ruiz Ratković koja je sjedila u publici.

Jesu li kao mlade i neiskusne osobe, glumci amateri imali tremu?


- Niti malo. Cijelo vrijeme smo radili na tome da oni budu jedan tim - jedan bedem. Da se mogu osloniti jedan na drugog. Oni su svi nakon predstave gledali jedne druge i govorili kako su snažan tim. Bila je to dobro odrađena psihološki priprema koja je utjecala na izvedbu. U predstavi smo imali kor koji stvarno čini bedem, ona na visini, sa svih strana je bila podrška. Kada je tu još došla publika s ovacijama - spojilo se nebo sa zemljom.


U čemu je razlika između ove i dosadašnjih izvedbi Ćelave pjevačice?

 

Rekao sam da ću pozvati na predstava Tarika Filipovića koji je više puta izjavio kako postoji komad koji se ne može dobro napraviti - a to je Ćelava pjevačica. Te su mi se njegove riječi usjekle, a mene je stalno vuklo da je radim. Taj apsurd dopušta režijsku slobodu koje nema u klasičnim komadima. Mi smo u nekim elementima otišli čak i u cirkus. Dokazali smo Tariku da se taj komad može dobro napraviti i rekli smo kako nam je cilj akcije: na slijedeću izvedbu pozvati Tarika i razuvjeriti ga.


Koliko je takvim viđenjem ta drama teatra apsurda izgubila od lektirnosti koju Drama plus želi približiti učenicima.


- Dobila je tu aktualnost jer smo ubacili sve što muči današnje društvo, a što je 50-tih godina mučilo i Ioneska - taj raspad komunikacije. Sad smo dodali mobilne uređaje, narodnjake i sve što negdje danas otuđuje suvremenog čovjeka.
Svaku scenu koju sam postavljali, o njoj smo razgovarali i imala je obrazloženje zašto se postavlja. Tako da su oni strašno vjerovali u tu scenu jer im se činilo da rade istinu da rade ono baš ono kako treba raditi. I zbog toga je polučen jedan uspjeh predstave.


Kako je bilo moguće okupiti toliko talentirana zadarske djece u jednoj predstavi?

- Oni nisu slučajno odabrani. Radili su u radionicama s 10-tak profesionalnih osoba s imenima i kapacitetom koji su se našli u Zadru. Članovi udruge prošli su niz radionica koje su utjecali na njihov razvoj. Otišli smo zajedno i Zagreb pogledati Hinkemanna u ZKM. Uslijedilo je par mjeseci intenzivnog rada tijekom kojih su se uključili i razmišljali o tome što rade. I to je ono što smo htjeli i dobili.

Je li izvedba Ćelave pjevačice izazvala reakcije u zadarskim srednjim školama?

Zovu me profesori koji su fascinirani jer nisu vjerovali da jedna dramska s početnicima može napraviti takvu predstavu. Nisu očekivali da ćemo napraviti komad koji će ih nasmijati, razbuditi, potaknuti na razmišljanje. Mi smo počeli sa scenom manipulacije kada se vrte četiri patke koje vode nepoznati ljudi u bijelom. Kao što nas političari uvjeravaju u nešto, tako se i mi divimo tim patkama, dok nam cura na sceni čita jednu savršenu definiciju manipulacije. Počinje nonšalantno, a onda se nižu takve scene, što ispada suludo. I negdje nam se čini da smo i mi dio tih suludih scena i da je to naša sudbina. Na kraju odlazimo na psihijatriju i kada čujemo u glavi onaj Yesterday, žalimo za prošlim vremenima. Ja sam publici odlučio dati još jednu šansu i tu se vraćamo kao i Ionesko na početak s tri točke. Nikome još nije odzvonilo, svi imaju pravo na promjenu u životu.


Kako i koliko se stvarala režija predstave?

- Kroz igru i rad s njima se nadopunjavala. Sve sam izvukao iz njih. Ja ništa ne bi mogao napraviti bez te sulude slobode koju oni imaju i bez vjere koju su mi dali. Prvi put u životu sam imao podršku tima da sve što ja kreiram iz glavi oni profiltriraju i postav na svojstven način, što bi ispalo bolje od početne ideje

Kada možemo očekivati još koju izvedbu predstave?

Ne bi bilo pošteno da oni koji su ostali vani, ja im se ovaj put ispričavam, ne pogledaju predstavu. Nadam se kako ćemo imati još koju izvedbu u velikom kazalištu. Mi smo neprofitna udruga. Sve sami plaćamo. Za predstavu smo jako puno skupili i sami od doma donijeli rekvizite te ih posuđivali. Redatelj Ivica Buljan, koji na žalost nije mogao doći na premijeru jer radi u Italiji, gledao je slike i rekao da mu predstava izgleda kao da je utrošeno tko zna koliko. Predstava nije dobila materijalnu podršku od nikoga, a napravili smo mega projekt.

Nadamo se da sjajan početak s Ćelavom pjevačicom ima svoj slijed u djelovanju Drame plus?

Spremamo Ranjenog genijalca. Tako se zove Koreo - drama s elementima mjuzikla gdje ćemo uprizoriti kolaž svih djela Tennesseeja Wiliamsa i progovoriti na dokumentarni način o njegovom životu i radu. Slavnog američkog dramatičara tumačiti će Luka Knez. Bit će to veliki projekt u dva čina. Vjerujem da će biti zanimljiv i rijetko viđen.

 

Uz ulogu voditelja udruge poznata je vaša hiperaktivnost u teatru. Na čemu sve radite?

Uz nekoliko adaptacija i prijevoda koje pripremam, kao režiser i dramaturg angažiran sam na predstavi Stranac u Nacionalnom pozorištu Bitola, koja će se premijerno izvesti u rujnu.. Od stručnih suradnika sve su Makedonci osim Marije Šarić Ban, zadarske kostimografkinje. Kada sve završi i kad bude uspješno, želim je dovesti u Zadar. Riječ je o fizičkim teatru. Nastavljam s apsurdom ali na drugačiji način - filozofski teatar sa zanimljivim glumcima i uz veliku podršku u Makedoniji
Veselim se što ćemo Marija i ja biti izaslanici grada Zadra u Bitoli.