Narodni muzej Zadar poziva na prezentaciju izrade srebrnog nakita filigrana s područja Zadra, Šibenika i Dubrovnika inspiriran tradicionalnim nakitom izloženim u Narodnom muzeju Zadra – Etnološki odjel.
U etnološkom odjelu NMZ formirane su različite zbirke koje pokazuju sve vidove seoskog tradicijskog života sjeverne Dalmacije.Najbrojnija i svakako najatraktivnija je zbirka nošnji i nakita. Bogati ženski i muški nakit iz dinarske i jadranske zone značajno upotpunjuje noš¬nju. Najljepši primjerci nakita su: majita od skerleta (dinarsko područ¬je), aplikacija za žensku košulju od metalnih kopča i skrleta; špijuda, ženska kopča iz Galovaca iz XIX. st. koja ima oblik lučne fibule s pri¬vjescima od novčića, filigranskih i staklenih zrnaca. To je jedini sačuva¬ni primjerak takve vrste ženskog nakita. Od muškoga dinarskog nakita mogu se izdvojiti toke od pozlaćenog srebra, prva polovica XIX. st. Naj¬ljepši primjer jadranskog nakita su peruzine, filigranska ogrlica iz Paga.
U fundusu Etnološkog odjela NMZ nalazi se tradicijski nakit koji je izveden tehnikom filigrana i granulacije i može biti poticaj suvremenom oblikovanju nakita.
Stoga smo organizirali demonstraciju izrade nakita i želimo stvoriti originalni muzejski suvenir i pokazati bogatstvo fundusa NMZ.
„Tehnika uporabe finih srebrnih i zlatnih žica za izradbu ornamentalnih motiva, često kombiniranih s malim kuglicama. Tom se tehnikom izrađuje ugl. nakit (naušnice, ogrlice, narukvice) i veći predmeti (kopče, križevi, korice za rukopise). Poznat već u antičkoj Grčkoj; prvi dokumentirani filigran pronađen je u Troji, a datira se u period između 2000-2500 godine stare ere. Predmeti izrađeni filigran tehnikom pronađeni su i u Egiptu, među ostalim i u grobnici faraona Tutankamona. Ista tehnika izrade pronađena je i na području bivšeg Sovjetskog Saveza, a datira se oko 1100-te godine stare ere. Filigran tehnika poznata je i u Etruriji i Rimu. Etrušćanski filigran rafiniranije je prirode, i često prikazuje ljude i životinje. Filigran tehnika vrhunac doseže od VI. do XII. st. u Bizantu; s tim da treba naglasiti kako sa seobom naroda dolazi na europsko tlo jednostavnija tehnika izrađivana filigrana, uporaba ornamenata. Filigran tehnika dotjerana je do savršenstva u Indiji i Kini.
Naušnice iz starohrvatskih grobova IX. i X. st. u Dalmaciji nadovezuju se na kasnoantičke i bizantske oblike, ali su domaći majstori stvorili lokalne inačice (naušnice iz Koljana kraj Vrlike, X-XI. st.). – Filigranski rad, tehnika u čipkarstvu španjolskoga podrijetla; vezivo koje se sastoji od svilenih i metalnih niti. – Filigransko staklo poznato već u Egiptu, razvijeno poglavito u Veneciji (talijansko staklo millefiori); raznobojno staklo koje se dobiva isprepletanjem i stapanjem raznobojnih staklenih niti. – Filigranski papir, fini papir s utisnutim mrežastim šarama. – U prenesenom smislu, nježno, krhko djelo, biće i sl.
Tehnike filigrana i granuliranja te lijevanja, su također istovrsne komponente primorskog i dinarskog nakita, a razlikuju se u prostijim materijalima i robusnoj izradi dinarskog nakita. Vjerojatno na podlozi antičke i ranosrednjovjekovne izrade finog nakita od kovina) na koju se oslanjao i starohrvatski nakit u zaleđu primorskih gradova) jadransko područje ima tradiciju nošenja manje nakita od panonskog, a osobito dinarskog područja, ali je rađen od skupocjenijih materijala i sa više obrtničko-umjetničke vještine. Uz uporabu često pozlaćenog, srebra i bronce, najzastupljeniji je zlatni nakit. Predmeti od zlata izrađeni tehnikom filigrana i granuliranja, najčešće su okićeni biserima, koraljima i sedefom.”
Izvori: Muzej 2 palače
Museo della Filligrana Campo Ligure
Hrvatska Enciklopedija
Sanja Ivančić, Nakit u pučkoj kulturi i tradiciji, Split, 1999.