Kandidatkinja za mjesto ravnateljice HNK Maja Šimić u priopćenju za javnost osvrće se na odluku Kazališnog vijeća i, kako kaže, kršenje Zakona i nepoznavanje Ustava RH. Priopćenje donosimo u cijelosti:
– Kazališno vijeće Hnk Zadar na samom početku natječaja za ravnatelja prekršilo je Zakon o općem upravnom postupku pokazavši nepoznavanje zakonskih rokova natječaja propisanih istim zakonom. Slijedi daljnje pogrešno iščitavanje pravnih termina propisanih Zakonom o radu, te Zakonom o mirovinskom osiguranju, a sva navedena pogrešna tumačenja i kršenja kose se sa Ustavom RH koji jasno u članku 14. tumači da smo
Svi pred zakonom jednaki, u Članku 46. Da Svatko ima pravo slati predstavke i pritužbe, davati prijedloge državnim i drugim javnim tijelima i dobiti na njih odgovor. I konačno ključni Članak 55. prema kojem
Svatko ima pravo na rad i slobodu rada. Svatko slobodno bira poziv i zaposlenje i svakomu je pod jednakim uvjetima dostupno svako radno mjesto i dužnost.
Za isto kazališno vijeće Hnk Zadar, prema Prijedlogu financijskog plana za 2015. godinu Hnk Zadar, predviđa povećanje naknada članovima za rad na 60.000,00 kn sa 19.618,00 kn koje su prikazane u Financijskim pokazateljima za 2013. godinu.
Na sjednici održanoj 14. siječnja, Kazališno vijeće u sastavu prof. dr. sc. Živko Nižić, dr. sc. Zlatko Begonja, dr. med. Dražen Grgurović, Jasna Ančić, glumica i John Čolak, zaposlenik HNK-a, razmatralo je molbe prijavljenih kandidata za ravnatelja HNK-a Zadar. Konstatirano je da su u zakonskom roku stigle dvije prijave, i to Renata Švorinića, dipl. oec. i Maje Šimić, prof. Pregledom dokumentacije utvrđeno je da Maja Šimić, prof. ne ispunjava uvjet natječaja koji se odnosi na radno iskustvo.[1]
Pojam ‘radno iskustvo’ u društvenim djelatnostima pravno je neodređeno. Kazališno vijeće dužno je u prvom redu istaknuti da pojmovi radno iskustvo i radni staž nisu istoznačnice.
Kazališno vijeće HNK Zadar, krivo tumači pojam RADNO ISKUSTVO misleći da se isto stječe samo ako je isto upisano u radnu knjižicu i ako se za takav rad dobiva plaća ili naknada, te da ti poslovi trebaju biti utvrđeni Pravilnikom o sistematizaciji radnih mjesta bilo da se radi o udruzi građana, ustanovi ili poduzeću.
Isto vijeće radno iskustvo poistovjećuje sa RADNIM STAŽOM što nije isto budući je radno iskustvo širi pojam, a isti pojmovi su točno definirani zakonom.
Tako Zakon o mirovinskom osiguranju (“Narodne novine” broj 102/98) radni staž definira kao razdoblje koje je osiguranik (radnik) proveo u obaveznom mirovinskom osiguranju i produženom osiguranju, vrijeme koje je osiguranik (radnik) proveo izvan zaposlenja na osnovi kojeg je bio osiguran prema posebnim propisima i dr.
Radno iskustvo pak definira Zakon o radu ( “Narodne novine” broj 137/04 – pročišćeni tekst), primjerice u dijelu koje se odnosi na volontiranje, koje ne predstavlja zasnivanje radnog odnosa niti se za isto dobiva plaća ili naknada plaće, ali se priznaje kao RADNO ISKUSTVO u određenom području i trajanju. Tako primjerice liječnici ili pravnici da bi mogli pristupiti stručnom ispitu moraju imati određeni broj godina radnog iskustva (najčešće 2 godine), a volonterski rad im se priznaje kao radno iskustvo iako nisu zasnovali radni odnos i za isto primali plaću i dr.
U predmetnom natječaju nije tražen radni staž već radno iskustvo, a diskvalificirana kandidatkinja dostavila je kao dokaz urednu dokumentaciju.
Ustavni sud primjerice primjećuje da je radno iskustvo moguće i izvan radnog staža koji se dokazuje radnom knjižicom. S druge strane, radni staž upisan u radnoj knjižici sam po sebi ne dokazuje i radno iskustvo u društvenim djelatnostima (primjerice, moguće je da netko, iako po struci društveni djelatnik, bude zaposlen u društvenoj ustanovi ili društvu i obavlja posao niže stručne spreme koji nije povezan s društvenim djelatnostima).
Podnositeljica u svojoj prijavi za natječaj za ravnatelja Hnk Zadar uz četverogodišnji plan rada priložila i detaljan životopis s preciznim radnim iskustvom koje započinje davne 1995. i to upravo na prvom Zadarskom kazališnom ljetu kada radi kao asistentica izvršne producentice. Slijedećih sedamnaest godina ispunjeni su radnim iskustvom u društvenim djelatnostima pretežno vezanim za umjetnički i produkcijski rad u kazalištu ali i pri festivalima vezanima i za druge oblike umjetnosti i kulture. Budući da u natječaju nije postojala pravna obveza kandidata da uz prijave i prilože i potvrde svih poslodavaca kod kojih su do tad radili podnositeljica prijave je uz preslik trogodišnjeg radnog staža kao samostalna umjetnica priložila detaljan prikaz radnog iskustva koje kazališno vijeće očito nije pogledalo.
ŽIVOTOPIS
MAJA ŠIMIĆ / REDATELJICA
Rođena 19. prosinca 1976. godine u Zadru, gdje je završila osnovnu školu , baletnu školu i jezičnu gimnaziju. Dugogodišnja je članica Zadarskog plesnog ansambla.
Diplomirala je Kroatistiku na Filozofskom fakultetu u Zadru (odsjek za hrvatski jezik i književnost). Apsolvent je kazališne i radio režije na Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu (klasa Egona Savina) i Više trenerske škole na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu. Za vrijeme studija asistira na brojnim produkcijama u kazalištu, a prvu profesionalnu režiju ostvaruje u beogradskom Ateljeu 212.
Asistirala je redateljima Stevanu Bodroži na predstavi ČAS IZ TETOVAŽE 2003., Dejanu Mijaču na predstavama PSEĆI VALCER Leonida Andrejeva 2004. i na SKAKAVCIMA Biljane Srbljanović 2005., Paolu Magelliu na predstavama TALIJANSKA NOĆ Ödöna von Horvatha2004. i NA DNU Maksima Gorkog 2007., Dušanu Jovanoviću na predstavi HAMLET Williama Shakespearea 2005.. Slobodanu Unkovskom na predstavi BROD ZA LUTKE Milene Marković 2006., i Egonu Savinu na predstavi TAKO JE MORALO BITI Branislava Nušića 2007.
Do danas je ostvarila dvadesetak režija:
Od 1999-2001. predstave, KRALJ EDIP, NEVRIME (prema Oluji W. Shakespearea) i PJESMU NAD PJESMAMA u studentskom amaterskom kazalištu Didaškalja.
2006. režira prvu profesionalnu predstavu NEMREŠ POBJEĆ OD NEDJELJE Tene Štivičić u Ateljeu 212 i MAMU MU, KO JE PRVI POČEO Dejana Dukovskog glumačkoj klasi prof. Mirjane Karanović na akademiji BK U Beogradu.
2007. režira prvu samostalnu produkciju 2. Obrovačkog kulturnog ljeta GOLDONIJADU (LAŽLJIVCA I RIBARSKE SVAĐE) Carla Goldonia.
2009. režira svoju diplomsku predstavu ŽELJEZO praizvedbu škotske spisateljice Rone Munro u Hkk Zadar i predstavu GRINCH u kazalištu lutaka Zadar.
2010. Režira PITANJE ČASTI Lutza Hubnera u kazalištu Marina Držića u Dubrovniku, te BUŽU Živka Jeličića u koprodukciji s Teatrom Verrdi u Zadru.
2011. režira Molierovog ŠKRTCA u kazalištu slijepih i slabovidnih Novi život u Zagrebu, ANĐELE BABILONA Mate Matišića u Dragon teatru u Zadru, te TERAPIJU Jordana Cvetanovića u Teatru Rugantino u Zagrebu.
2012. režira predstavu PIPI DUGA ČARAPA prema romanu Astrid Lindgren i BOŽIĆNU PRIČICU Barbare Punoš Kostović u Dragon teatru, tri kraća mjuzikla SNJEŽNU KRALJICU, ČAROBNJAKA IZ OZA I ROCK SNJEGULJICU za ulični festival Kalelargart u Zadru, te predstavu NE VRTI SE OKOLO GOLA GOLCATA Georgesa Feydeaua u Kazalištu Marina Držića u Dubrovniku.
2013. režira predstavu SIRENA MARIOLA u Dragon Teatru pri kojem realizira prezentacije rada kazališne škole s djecomu Salima predstavom ČETIRI GODIŠNJA DOBA, u Zadru s mladima predstavom POSLJEDNJA NOVA GODINA, te u mjestu Ugljan s djecom predstavom ZEMLJA ČUDESA.
Također režira predstavu KRALJ UBU Alfreda Jarrya kojom se pokreće off profesionalna scena unutar Dragon teatra.
2014. režira predstavu LEGENDA O SV. MUHLI Mate Matišića koprodukcija Saljski teatrar I Dragon teatar, Euripidove BAKHE s mladima u Zadru, MATILDU Roalda Dahla s djecom u Salima, te repertoarne predstave Dragon teatra: CRVENKAPICU kolaž po djelima braće Grimm i DJEDA BOŽIĆNJAKA DVA za koju potpisuje scenarij.
Za gotovo sve predstave radila je dramatizaciju teksta,izbor glazbe, a često je i autorica kostima i scenografije.
Produkcijsko iskustvo stječe radeći na raznim projektima:
1995. radi kao asistentica izvršne producentice i koordinatorica hostesa Prvog Zadarskog Kazališnog ljeta.
Od 1999-2001. kao predsjednica Studentskog zbora na Filozofskom fakultetu u Zadru, pokreće radionice iosniva studentsko amatersko kazalište Didaškalja.
2001. radi kao kazališna producentica ZADRA SNOVA međunarodnog festivala novog kazališta i glazbe , te kao izvršna producentica i koordinator međunarodnog projekta DIGGING THE CHANELL u organizaciji umjetničke grupe MOBIUS iz Bostona i Hdlu Zadar.
2002. koordinira izvođenje drugog dijela projekta MEDIATING THE CHANELL. U Bostonu, u kojem sudjeluje i kao izvođač.
2008. radi kao osoba za odnose s javnošću za “Obrovačko kulturno ljeto”.
2009. radi kao umjetnička producentica i redateljica drugog uličnog festivala KALELARGART u Zadru.
2010. postaje članica Hrvatskog Društva Dramskih Umjetnika te s glumicom CsillomBarath-Bastaićo sniva umjetničku organizaciju DRAGON TEATAR čija je redateljica i umjetnička voditeljica.
2012. stječe status samostalne umjetnice i pokreće Kazališnu školu za djecu i mlade u Zadru, a zatim u mjestu Ugljan te u Salima na Dugomotoku.
2013.
postaje članica društva Hrvatskog centra za dramski odgoj te pohađa Poligon za obuku učitelja joge i jogijskih profesionalaca .