Prof. Ana Lemić jučer je na kampusu Sveučilišta održala promociju svoje knjige „Sela i stanovi na Velebitu”.
Autorica je u dva desetljeća istraživanja obišla više od petsto velebitskih sela i zaselaka, fotografirala kuće i prirodu, razgovarala s preostalim mještanima, što je rezultiralo izdanjem na gotovo 750 stranica i s oko 1500 fotografija.
Studentima geografije i znatiželjnicima okupljenim u multimedijalnoj sveučilišnoj dvorani na novom kampusu, profesorica Lemić ispričala je kako je od mladih dana planinarka, te je o Velebitu uvijek maštala. Zanimalo ju je tko je i zašto odlazio na Velebit kroz povijest, stoga je odlučila obići cijeli Velebit, oko 160 kilometara duljine i desetak dubine.
U istraživanju su joj od velike pomoći bili preostali stanovnici Velebita. Njih je u periodima bilo do deset tisuća. Doznala je kako je život na Velebitu bujao potkraj 19. i početkom 20. stoljeća. Nakon drugog svjetskog rata stanovništvo je naglo otišlo.
Doznala je kako je najveći problem u životu Podgoraca bila voda za piće, a do nje se dolazilo kopanjem gušterni. Koliko je strpljenja bilo potrebno za takav način života, može si pojedinac samo zamisliti, uz sve današnje blagodati. Djeca su do škole morala hodati satima. Bolesti današnjice, poput visokog tlaka ili raka nisu postojale. Obitelji su, unatoč velikoj smrtnosti dojenčadi, ipak bile daleko brojnije nego li su danas.
Nakon brojnih spoznaja prikupljenih na Velebitu, profesorica Lemić odlučila je zapisati sve što je doznala o životu Podgoraca i prikazati kako je kroz stoljeća čovjek preživljavao na Velebitu. Ukoliko vas ova tema zanima, svakako nabavite njenu knjigu „Sela i stanovi na Velebitu”.