U subotu je u Kukljici održana tradicionalna 22.Večer čakavske poezije.
Večer je započela s Lukom Milićem koji je pročitao pjesme “Dalmacijo moja”, “Ki smo mi”, Išćen spomen dični” pokojnog čakavskog Tomislava Maričića jednog od prvih osnivača i organizatora Večeri čakavske poezije u Kukljici koji je iza sebe ostavio veliki trag dragocjene ostavljene baštine čakavskog govora u svojim izdanim zbirkama „Kamičići ditinjstva” ,„Dite školja” „Pisme umilne”,„Bodulski kaleidoskop” a od poznatih zapisanih djela „Rječnik govora mjesta Kukljice na otoku Ugljanu” objavljen 2000 god. i povijesnu arhivu „Kukljica” monografija izdana 2003 god.
Voditeljica večeri Vesna Benić pozdravila je sve prisutne posjetitelje i gostujuće pjesnike ove 22. Večeri čakavske poezije Rajku Sikirić Stepanović iz Lukorana, Mercedes Cedu Barić iz Preka, Sonju Kaćan iz Preka i Željka Sutlovića.i naravno i kukljiške čakavske pjesnike gosp.Tomislava Meštrića i gospodin Karla Bačića i glazbenog gosta programa Zorana Jelenkovića.
Nakon što je Zoran izveo pjesmu “Feral bez noći” publici se obratio i kukljiški pjesnik Tomislav Meštrić koji je nedavno u sklopu programa 500 god.”Gospe od sniga” održao promociju svoje sedme zbirke pjesama „Vavik na Orac” i pročitao svoje pjesme „Kad bi se jepeta rodi”, „Dupla priča” i „Ka son vosele”
Tomislav je plodonosan kukljišk pjesnik koji stihovima opisuje svoje bezbrižne dječačke dane , običaje i život otočana sa izrazito duhovitim i profinjenim humorom i sa jednostavnošću i lakoćom čitateljima progovara o bliskim nam i svakodnevnim temama. Svojim stihovima želi spasiti od zaborava sve riječi koje su se koristile za vrijeme njegovog djetinjstva a osim što piše pjesme, skuplja i bilježi i druge vrijednosti kulturne baštine.
Kukljiški pjesnik Karlo Bačić za pjesničku večer čakavice pripremi je pjesme
“Vrnuti ću se domu svom”, “Zločesti poljubac” i “Vridne neviste” koji na veoma jednostavan način opisuje kukljiške događaje ,prošle i sadašnje , ne mareći za jezična pravila i zavrzlame a u interpretaciji Luke Milića posjetitelji su mogli poslušati i pjesme
“Naša Kukljiška”,”Ili stina oli kamik” i , „Ako se više ne vidimo” odsutnog kukljičkog pjesnika Ante Karlića Rave koji u svojim pjesmam piše o životu, smrti, sriči, usamljenosti, nezadovoljstvu, razočaranosti, ljubavi, o rodnom kraju i domovini.
Nakon glazbenog bloka pjesme “Nasukani brod” Zorana Jelenkovića i pjesme “Zar je voljeti grijeh” koju je otpjevao u duetu s Vesnom Benić svim prisutnim posjetiteljima predstavila se pjesnikinja Rajka Sikirić iz Lukorana koja u svoje slobodno vrijeme piše poeziju prepunu emocija, zanosne nostalgije, poeziju sjećanja na mukotrpan težački život čovjeka ovoga školja.
Njezin cilj je sačuvati dio prošlog i sadašnjeg života kroz čakavsko narječje te je za ovu večer čakavice pročitala pjesme „Sprovod na otoku”, „Veza” i „Celi su život”
Pjesnikinja Mercedes Barić iz Preka svima poznatija kao Ceda koja se pjesništvom bavi od prvih školskih dana ne da je samo poznata po svojim pjesmam već ima izuzetan dar u pisanju igrokaza koji se redovito prikazuju na „Otočkoj besidi” u parku Đardina – Preko. Također njezini monolozi i pjesme izvode se na zavičajnom programu „Večer na Brižićevin dvuoru” i u „Domu na žalu Preko” te je povodom ove večeri odrecitirala svoje pjesme „Butužinić”, „Jetrve” i „Pražulice”.
Zoran je iznova glazbenim blokom obogatio večer pjesmom u duetu s Vesnom “Kad mi dođeš ti” i svojom “Sveti Donat i Kalelarga” a tada se publici obratila pjesnikinja Sonja Kaćan iz Preka koja za svoju dušu u kutku svoje privatne intime već dugi niz godina piše pjesme na Priješkom dijalektu i književnom, posebno sentimentalne.Organizatorica je mnogih kulturnih događanja u Preko a posebno Večeri duhovne poezije u Domu na Žalu. Također jedna je od izlagačica svojih slika na izložbi „Otočka žena s kistom u ruci” Sonja je pročitala svoje pjesme „Puti poškaljoni”, “Naša nana”, „Sićam se ćaćo”.
Na kraju ove 22.Večeri čakavske poezije posjetitelji su imali prilike upoznati pjesnika Željka Sutlovića iz mjesta Ždrelac koji se pisanjem počeo baviti još u srednjoj školi i nastavio sve do danas a čakavski okvir ,otkrio kasnih 80 tih god.i prihvatio kao svoj izričaj.
Pomalo škrto čuva svoja djela , te jedino u pjesničkim susretima otvara svoja brojna djela
Preferira kratke pjesme u formi do pet stihova , koja po njegovom mišljenju daju esenciju teme o kojoj piše. Nije veliki ljubitelj veznika u formulaciji stiha već koristeći nabrajane pridjeve , glagole i imenice , ostavlja slušateljima njihovu osobnu varijaciju shvaćanja teme. Ovom prigodom , izabrao je tri pjesme koje obilježavaju svojom temom , vrijeme oko Velike Gospe te odrecitirao “Partenca”, „Sike” i „Daž”.
.