Počivala u miru s anđelima kojima je njena pjesnička duša uvijek bila blizu, jedan je od komentara na društvenim mrežama gdje su najbliži prijatelji objavili vijest da je u srijedu, 16. travnja na Gradskom groblju u Zadru, pokopana zadarska pjesnikinja Helena Roguljić Visković. Umrla je, nakon duge i teške bolesti, u 50-oj godini. Prerano se preselila u Nebo svetih žena, kako se zove i njezina posljednja zbirka poezije.
Helena Roguljić Visković rođena je u Zadru 29. studenoga 1964. godine, gdje završava osnovnu školu i gimnaziju. Na Filozofskom fakultetu u Zadru diplomirala je talijanski jezik i književnost i latinski jezik sa starorimskom književnošću. Pjesme prvi puta objavljuje 1987. godine u Zadarskoj reviji, uz pomoć Zlatana Jakšića, jednoga od najvećih čakavskih suvremenih pjesnika. Potom se javlja poezijom i pjesmama u prozi u brojnim časopisima za književnost i u rubrikama za kulturu u novinama: Forum, Mogućnostima, Hrvatskom slovu, Hrvatskoj reviji, Glasju, Zlatnom peru, Quorumu, Republici, Živom vrelu… Prevodi talijanske pisce (Savino, Marinetti, Sofficci, djelo Filocalia) što je emitirano na Trećem programu HR Zagreb, gdje je u više navrata emitirana i njezina poezija. Tako je zastupljena u emisijama Dnevnici i pisma i Poezija naglas u istoj Kući. Osjetivši diktat novih medija, Helena je nazočna poezijom na portalu Konture com. i poezijaonline.com. Na tinta 3d siteu, kojega uređuje Tomislav Bajsić, objavljene su joj pjesme i prijevodi Marinettija, Sofficcija, Campane, Ceronettija, a na poetry.com pjesme na engleskom jeziku.
Autorica je četiriju zbirki poezije: Poganski grbovi (Književni centar Zadar, 1988.), Teorija čežnje (Zadarski list, 1997., ovu zbirku izdao je zadarski dnevnik gdje je Helena godinama imala svoju kolumnu iz kulturnog života u nas). Slijedi zbirka Heloizin sindrom (DHK ogranak Zadar, 2001.). Njezina zadnja zbirka jest Nebo svetih žena (Gradska knjižnica Zadar, 2004.). U pripremi za tisak ostao joj je prozno-poetski mozaik Male magije, a u rukopisu roman Ogre.
Helena Roguljić Visković izgubila je jednu zbirku Šator umjesto zvijezde, koju je trebao izdati splitski Logos (tada direktor nekadašnji premijer I. Sanader, recenzenti Ivan Raos i T. Petrasov Marović). Tako to biva.
Živjela je i radila u Zadru i na Punta Skali blizu Zadra, bila je profesionalna književnica, članica DHK i Zajednice samostalnih umjetnika Hrvatske.
U Zadarskom listu bila je prva urednica kulture i dugogodišnja novinarka kulturne rubrike, u kojoj je pisala sve do odlaska iz novinarstva. (R. I.)
– Kad smo prije dvije godine o tome razgovarali, obećala je da će o svemu tome napisati „nešto posebno” za 20. obljetnicu Zadarskog lista, koju obilježavamo ove godine. Nije stigla, teška bolest je prikovala uz krevet i, nažalost – smrt je bila brža. Heleninim preranim odlaskom, kaže Nedjeljko Jusup, ostaje golema praznina u zadarskom i hrvatskom novinarstvu, književnosti, kao i gradskom životu, kulturi i umjetnosti.
Počivala u miru s anđelima kojima je njena pjesnička duša uvijek bila blizu, jedan je od komentara na društvenim mrežama gdje su najbliži prijatelji objavili vijest da je u srijedu, 16. travnja na Gradskom groblju u Zadru, pokopana zadarska pjesnikinja Helena Roguljić Visković. Umrla je, nakon duge i teške bolesti, u 50-oj godini. Prerano se preselila u Nebo svetih žena, kako se zove i njezina posljednja zbirka poezije.
Helena Roguljić Visković rođena je u Zadru 29. studenoga 1964. godine, gdje završava osnovnu školu i gimnaziju. Na Filozofskom fakultetu u Zadru diplomirala je talijanski jezik i književnost i latinski jezik sa starorimskom književnošću. Pjesme prvi puta objavljuje 1987. godine u Zadarskoj reviji, uz pomoć Zlatana Jakšića, jednoga od najvećih čakavskih suvremenih pjesnika. Potom se javlja poezijom i pjesmama u prozi u brojnim časopisima za književnost i u rubrikama za kulturu u novinama: Forum, Mogućnostima, Hrvatskom slovu, Hrvatskoj reviji, Glasju, Zlatnom peru, Quorumu, Republici, Živom vrelu… Prevodi talijanske pisce (Savino, Marinetti, Sofficci, djelo Filocalia) što je emitirano na Trećem programu HR Zagreb, gdje je u više navrata emitirana i njezina poezija. Tako je zastupljena u emisijama Dnevnici i pisma i Poezija naglas u istoj Kući. Osjetivši diktat novih medija, Helena je nazočna poezijom na portalu Konture com. i poezijaonline.com. Na tinta 3d siteu, kojega uređuje Tomislav Bajsić, objavljene su joj pjesme i prijevodi Marinettija, Sofficcija, Campane, Ceronettija, a na poetry.com pjesme na engleskom jeziku.
Autorica je četiriju zbirki poezije: Poganski grbovi (Književni centar Zadar, 1988.), Teorija čežnje (Zadarski list, 1997., ovu zbirku izdao je zadarski dnevnik gdje je Helena godinama imala svoju kolumnu iz kulturnog života u nas). Slijedi zbirka Heloizin sindrom (DHK ogranak Zadar, 2001.). Njezina zadnja zbirka jest Nebo svetih žena (Gradska knjižnica Zadar, 2004.). U pripremi za tisak ostao joj je prozno-poetski mozaik Male magije, a u rukopisu roman Ogre.
Helena Roguljić Visković izgubila je jednu zbirku Šator umjesto zvijezde, koju je trebao izdati splitski Logos (tada direktor nekadašnji premijer I. Sanader, recenzenti Ivan Raos i T. Petrasov Marović). Tako to biva.
Živjela je i radila u Zadru i na Punta Skali blizu Zadra, bila je profesionalna književnica, članica DHK i Zajednice samostalnih umjetnika Hrvatske.
U Zadarskom listu bila je prva urednica kulture i dugogodišnja novinarka kulturne rubrike, u kojoj je pisala sve do odlaska iz novinarstva. (R. I.)
– Kad smo prije dvije godine o tome razgovarali, obećala je da će o svemu tome napisati „nešto posebno” za 20. obljetnicu Zadarskog lista, koju obilježavamo ove godine. Nije stigla, teška bolest je prikovala uz krevet i, nažalost – smrt je bila brža. Heleninim preranim odlaskom, kaže Nedjeljko Jusup, ostaje golema praznina u zadarskom i hrvatskom novinarstvu, književnosti, kao i gradskom životu, kulturi i umjetnosti.