Zadar se dao u lov za Gordanom Giričekom. Koliko košta manje je važno od pitanja treba li Zadru 33-godišnji igrač koji se, čini se, pomalo štufa ozbiljne košarke.
U sezoni 1999/2000 u Zadru se dogodilo čudo, mirakul. Na parket Jazina sletjeli su u kompletu Dino Rađa i Arijan Komazec. Šampanjac se otvarao još u rujnu, slavila se košarka, Euroliga, naslov prvaka…
A da će sezona biti teška pokazali su već susreti s Osijekom i slovenskom ekipom Savinjske Hopsi koje su Zadrani jedva riješili u svoju korist.
Kormilar tadašnjeg “snažnog” Zadra Ivica Burić (gdje je nestao taj čovjek?) bio je na stotinu muka jer trebalo je znati ukomponirati pobjedničku pjesmu jake ekipe i euforičnog Tornada?
I što se na kraju zbilo? Niti je je dvorana bila punija, niti su rezultati bili bolji, niti se gledala ljepša košarka. Istina, u sred Zagreba osvojen je Kup Kreše Ćosića, ali je isto tako u srcu Jazina Cibona odnijela naslov prvaka čist kao suza.
Pokušao je Zadar još jednom potrošiti puste milijune ne bi li klub koji se preselio u novu dvoranu na Višnjiku dosegnuo europske razmjere. Aleksandar Petrović krenuo je u lov za bodovima koji su Zadru trebali donijeti mjesto u Euroligi.
Detronizacija Cibone započela je “cibonizacijom” Zadra. Baš tako, jer igrači su dovođeni sa svih strana. Jedne je doveo Aco, druge Pino, treće netko treći, no u konačnici se na parketu našla “legija košarkaških stranaca” koja je brzo izgubila povjerenje pune dvorane, a euforično stanje recesijom pogođenog navijačkog puka konačno je splasnulo nakon gostujućeg poraza od Vojvodine u Novom Sadu.
Aleksnadar Veliki na mala je vrata i valižom punom novaca napustio Zadar, a klub je s famoznom velikom četvorkom krenuo u stratešku bitku za bolje sutra. Malo sutra.
Zmago Sagadin trajao je kraće od Ace. I onda se konačno na mjesto trenera Zadra vratio Danijel Jusup trener koji je sa glavninom zadarskih igrača 2003. godine osvojio naslov pobjednika regionalne NLB lige, čovjek koji je posljednji “proizveo” dva domaća igrača koji su dosegnuli milijunske ugovore i koji mu se svakom prilikom javno zahvaljuju na tome (Marko Popović i Marko Banić), čovjek koji je u svojoj selekciji nepogrješivo birao igrače koji i dan danas vrlo dobro žive od košarke.
I gle čuda, među prvim ribama koje su se uplele u Jupinu mrižu našao se i Gira. I sam će priznati da je njegov prijedlog naišao na neočekivano kvalitetnu i odlučnu reakciju vodstva kluba. Motiv baš i nije najjasniji jer Zadar grca u dugovima. Puna dvorana, osvajanje trećerazrednog europskog natjecanja Eurochallenge kupa ili napredak mladih igrača?
Valja nam vjerovati da je u pitanje ovo treće i da će Gira, u slučaju da dođe, biti zlatna ribica koja će ispunjavati želje mladim zadarskim igračima, ostavljati Batura samog na trici, gurati Marčinkovića u kontru, spuštati loptu Bilanu i Šarliji za zakucavanje…
Bez Zadrana u momčadi, ako baš hoćete i bez prvih promašenih slobodnih bacanja Jurline, Mavre ili bilo kojeg drugog zadarskog diteta košarkaški Zadar će se brzo ohladiti.
U Zadru se kao mladićima zviždalo Draženu Petroviću, Gordanu Giričeku, Josipu Sesaru… Vrijeđalo ih se vrlo često preko granice svakog ukusa i istovremeno im se davalo do znanja da ih se želi vidjeti u dresu Zadra.
U novoj sezoni navijači će na Višnjik doći pogledati tog malog “mrava” Darija Šarića, a ne Marija Kasuna i zato valja vjerovati kako će zadarski odgovor biti zadarska dica. S Girom ili bez njega! Jupe nas je u svojim prethodnim epizodama naučio na to.
