Kažu nema čovjeka u Zadru koji ne priča o košarci.Ali u zadnje vrijeme u tim pričama ima svega, samo ne prave košarke. U njenoj postojbini, Americi, priznajem puno toga je naopako i zaglupljujuće, ali što se tiče uređenosti sportskih natjecanja, tu im skidam kapu.

Tamo funkcionira apsolutno sve. Od sportskih komentatora uz kojih je gušt pratiti prijenos jer sa ogromnim žarom prate svaki potez na parketu, ne trude se biti zanimljivi sa bezbroj dosadnih informacija, već uzbudljivi. Nekad ih gotovo mogu i vidjeti kako u trenutku kada neka dvonožna zvijer pojede obruč preko nekog naivca skaču sa stolica urlajući dok im krafne padaju uokolo, a kava se u euforiji prolijeva po statistici.

Naši bi u tom trenutku zadržali teško izgradjeno dostojanstvo i nastavili čitati izgubljene lopte. Smisao lige im je: 32 kluba se 6 mjeseci bore za 16 pozicija, da bi tek onda nastupio pravi spektakl- doigravanje. A u doigravanju ogroman broj vrhunskih dvoboja sa samo jednim ciljem, POSTATI PRVAK. «Gospodar prstenova». 32 KLUBA-1 CILJ!!!

Koliko god se trudio, suce za vrijeme utakmice ne mogu ni primjetiti. Kao da se igra bez njih. Divota. I svi samo pričaju o košarci. I onda otvorim novine ili upalim tv i vratim se u našu stvarnost. I kod nas svi samo pričaju o košarci. Samo što se kod nas najviše priča o sucima. Kome bi mogli pomoći, kome odmoći. I naravno, nabrajaju se razlozi zašto.

Toliko se priča o njima da je prosječni navijač doveden u takvo stanje uma da mu je razgovor o njima već sastavni dio razgovora o košarci. Naravno, plus još bezbroj sličnih stvari koje navijača ne bi ni trebale zanimati da je sve kako treba. I logično da nam se onda razgovor o košarci razvodni. Vino + voda = bevanda.

I onda još ti naši komentatori. Molim nek se javi iti jedna osoba u gradu kojoj ne idu na živce. Samo ću dati primjer utakmice ZADAR-BILBAO gdje u poluvremenu na ekranu najbolji playmaker svih vremena i jedini igrač koji je mogao čuvati Air Jordana, Isiah Thomas, daje intervju, a naš Cvitko Slavković se uporno trudi da ga nadglasa čitajući statistiku.

«Cvitko, ako već ne znaš engleski da nam prevodiš, pokloni se legendi i zašuti, da mi ostali možemo uživati».

Što se tiče naših klubova, Zadar cijelu sezonu bruji samo o nekakvim bodovima i igra isključivo zbog njih. Jedino o čemu se piše i priča su bodovi i euroliga dogodine. Ma ko zna oćemo li biti živi dogodine, mene zanima ova godina. E da, priča se još i o smjenama trenera, igrača, direktora, plaćama, aferama...

NO ME INTERESA!!!, reka bi Rodrigo.

A i kao da bi ulazak u Euroligu nešto promijenio. Tamo bi bili kanta za napucavanje, narod bi opet ustao, i glave bi opet padale. I sve bi bilo po starom. Cibona isto kao i Zadar igra samo za punte. Bilo bi im bolje da su bacili na briškulu, manje bi novaca potrošili. Zagreb igra da bi bio treći. Ne daj Bože prvi ili drugi. Glavno da može dogodine opet u Goodyear ligi svim silama jurnuti na predzadnje mjesto. Cedevita i Split plaču što ne mogu biti ni treći. A ostali su svoj cilj ispunili još prije 2 mjeseca.

Sada samo služe kao hrana morskim psima. I po svemu sudeći to im i ne pada tako teško.
HALLOO!!!!!! JEL SE TU ITKO BORI ZA NASLOV PRVAKA!!! Jel itko o tome piše, priča. Jel ikoga taj naslov zanima. (radi naslova, a ne bodova). Dajte nam razlog da dodjemo u dvoranu, da gledamo, navijamo neopterećeni okolnim glupostima tko koga, gdje i zašto. I poslije pričajmo o igri, o potezu.

Pričajmo malo o košarci.