Novi rektor zadarskog Sveučilišta prof. dr Ante Uglešić izrekao je na svečanoj promociji jednu istinu koja bi se mogla protumačiti kao optužba. Godinama je Fakultet živio odvojeno od grada! Ili još gore: uspjehe, kada ih je bilo, dočekivali su moćnici sa strahom od nekontroliranih postupaka studenta i učenika.
Iako je novi rektor izrazio uvjerenje da se ta klima mijenja i obećao kako će radit na povezivanju građana i Sveučilišta, teško da će se to dogoditi. Potvrdio je to u nedavnoj TV emisiji dogradonačelnik Dražen Grgurović, koji je svakom svojom izrekom dao do znanja da je Sveučilište u Zadru i dalje strano tijelo, a sva zalaganja vlasti obične fraze.
Zadarski Fakultet kojeg je davne 1955. godine utemeljio Miroslav Krleža, najveći kritičar tadašnje građanske dekadencije, bilo je i ostalo najopasnije mjesto kritičke misli. Za Fakultet su bili zaduženi posebni ljudi režimi, koji su se, gle čuda, danas pretvorili u znanstvenike u istoj ustanovi, a ova, kao i ona vlast, nikada nisu voljeli misleće ljude s Fakulteta. Ipak je to humanistički fakultet kroz koji je u određenim vremenima prolazila plejada vrhunskih intelektualaca. Danas ih je, nažalost, malo i šute.
Ali nije tome davno kada su zadarske vlasti kaznile dr. Vinka Srhoja koji je ispao s liste za gradske stanove jer je imao oštar jezik. A onda su počele igre sa Sveučilištem. Svim političarima bila su puna usta Sveučilišta, ali malo je bilo djela. Iako je bila dio elaborata o stvaranju Sveučilišta, Znanstvena knjižnica nije prešla pod okrilje države, jer je Davor Aras ucijenio gradsku vlast svojim glasom. Tadašnji predsjednik Gradskog vijeća štitio je na taj način želju i interes svoje prijateljice, ravnateljice Znanstvene knjižnice, koja se, i po odlasku Arasa, opire neminovnosti po kojoj će ta knjižnica ipak biti dio sveučilišne.
Kada je lani Sveučilištu trebalo ustupiti Dom hrvatske mladeži, pobunila se grupica mladih Zadrana. Kolegina uprava objavljuje kako će Sveučilište dobiti DHM kada se mladima, koji usput rečeno nisu ni obitavali u tom prostoru, nađu druge prostorije. Kada se Sveučilište trebalo proširiti u tzv. Plavoj zgradi, u gradskoj upravi su se sjetili kako bi bilo dobro tamo otvoriti elitni restoran, što god to značilo.
Odustali su, i to pod pritiskom javnosti, ali i crkvenog autoriteta kao što je dr. Stjepan Krasić, čovjek koji je obznanio da je Zadar, a ne Zagreb, prvi u Hrvatskoj imao sveučilište. A to je ipak činjenica, koju političari vole isticati, kada im treba.
I kada studenti prozivaju gradsku vlast prepirući se s Grgurovićem jer skupo i loše jedu u DHM-u i nemaju studentskog doma, a nemaju niti besplatni gradski prijevoz – u pravu su. Grad, unatoč olako danim obećanjima, ni koraka nije napravio u pripremi za gradnju sveučilišnog kampusa. Ali, niti pedalj!