"To se, sinko moj, ne svira…"Počelo je s nogometom. Stvarno se ne sjećam koje je to godine bilo, svjetsko 70.-te, 74.-te… možda i 78.-e. Brazilu je trebalo za prolaz. Korner, gol i euforija. Onda su shvatili da je svirano, ali ne gol, kraj utakmice. Dok je lopta bila u letu, centrirana iz kornera. Sudac je svirao kraj.
Tada je počelo. Sastanci i ostalo. Više nikada nije palo napamet nekom sucu napraviti sličnu idiotariju. Sve se pušta, sve, dok kontroliraš loptu u završnici možeš raditi što te volja, ubaciti u 16 sto puta, gurati se kao na zadarskom basketu i neće ti ništa svirati. Dok god kontroliraš loptu i imaš tzv. "inicijativu".
"Prestupija, je frend, vidiš da je prestupija…" Kada je rušilo Jerkana u Engleskoj 96.-te, onda smo svi vikali, još vičemo, faul, totalni faul, pokradeno i to. Moj frend ima najbolji odgovor na tu spiku. "Što misliš, zašto nije svira taj faul, a?!? Možda zato što nije bija, a?!? Možda zato što se to ne svira, a?!?"
To se ne svira… A mi možemo kukati koliko hoćemo. Kad je engleskog selektora na presici nakon što im je Diego dao gol rukom, prije onog "najboljeg gola svih vremena»" pitalo u stilu što imate reći, izbacilo vas je sa Svjetskog, a gol je sigurna ruka itd. Čovjek je bio jednostavan. "Ljudi, nakon onog drugog gola nemam što reći o prvom, tko može razmišljati o ruci nakon onog gola. Nije sudac kriv, teško je to svirati."
To se ne svira… "A jebate, jesam li ja reka da nije prestupija?!? Reka sam da se to ne svira!!! Što se svira zadnjih 30 sekundi?!? Ako ti neko ruku otkine, to se svira!!! Nama je sviralo faul protiv Španjolaca kada je odnilo Tomasa eli?!? To se ne svira!!!" To se, sinko moj, ne svira…