ZADAR – Ivo Josipović, SDP-ov kandidat za predsjednika države na predstojećim izborima, pravnik, umjetnik i političar, popio je danas kavu na zadarskom Narodnom trgu. Čovjek koji je svojom kandidaturom iznenadio mnoge, nije tipična figura na hrvatskoj političkoj pozornici. Obrazovan, uglađen i izrazito uspješan na svim poljima svoje karijere, Josipović je počeo obnašati mandat u Saboru 2003. kao nezavisni zastupnik, a od kolovoza 2008. mandat obnaša kao član SDP-a.
Autor je šezdesetak znanstvenih i stručnih radova s područja kaznenog i međunarodnog kaznenog prava te suradnik u više zakonskih projekata. Izvanredni je profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu i gost predavač na domaćim i inozemnim visokim učilištima.
Dugogodišnji je predsjednik Muzičkog biennala Zagreb, u slobodno vrijeme svira klavir i još nekoliko instrumenata, a napisao je i više od 45 skladbi, koje su izvođene u Hrvatskoj i na inozemnim pozornicama, te snimljene na desetak CD-a.
Za, neki će reći, renesansnog čovjeka, Josipović odmah ostavlja dojam susretljive, pristupačne i razumne osobe, što su vrline koje nerijetko zaobilaze hrvatske političare (a i neke njegove protukandidate) s puno manje impresivnim životopisima.
Kaktus, a ne fikus
Čovjek ste širokog dijapazona vještina i znanja. Vrsni umjetnik i pravnik. Zašto politika?
-Pa mislim da svatko u jednom trenutku, ili bar većina ljudi, osjeti potrebu da doprinese širem krugu ljudi i da ponudi nešto društvu u kojem živi. Ja sam relativno kasno ušao u politiku. Iza sebe imam dvije, smatram vrlo pristojne karijere, i mogu reći da nisam šarlatan koji je u politiku ušao kako bi ostvario materijalni ili nekakav drugi interes. Osjećam potrebu da Hrvatska bude bolja i da tome dam nekakav svoj doprinos.
Što ćete to raditi kad postanete predsjednik? Naime, puno ljudi smatra da predsjednik ne radi baš puno.
-A ne ne. Kanim raditi jako puno. Mislim da ono kako neki vide predsjednika, da bude fikus na Pantovčaku, da to tako neće biti. Već sam rekao da želim biti predsjednik kaktus. Zašto? Zato što predsjednik države po slovu našeg Ustava, uistinu ima relativno skromne ovlasti, ali svojim političkim autoritetom, pa i onim ovlastima koje ima, može puno napraviti. Predsjednik ima ovlasti u vanjskoj politici, što je jako važna funkcija, pa u nacionalnoj sigurnosti, gdje ja kanim najviše raditi, i to upravo u borbi protiv korupcije i organiziranog kriminala, a ima i opću funkciju gdje usklađuje rad državnih tijela. Tu ako ima politički autoritet, može napraviti jako puno.
-Pogrešno je kako neki misle da predsjednik republike može neposredno mijenjati ekonomski sustav. To ne može, i zato ne stoji kako neki vrhunski gospodarstvenik treba biti predsjednik. Tu gospodarstvenik nema što za napraviti, ali zato političkim autoritetom, predsjednik koji razumje procese, a ja ih razumijem i imam nekoliko savjetnika koji su vrhunski gospodarstvenici i ekonomisti, može utjecati na rad državnih tijela i na formuliranje ciljeva i njihovih ostvarenja.
Što kažete o svojim konkurentima, Pusić, Kainu i Hebrangu?
-Ja ih sve poštujem, sve ih cijenim i sve ih kanim pobijediti.
Proslave braniteljima, ne državnicima
Predsjednik Republike Stjepan Mesić nije nazočio misi za domovinu nakon ceremonije obilježavanja Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja. U Uredu predsjednika objasnili su da je Mesić odbio nazočiti jer se nitko iz Crkve nije ogradio od nedavnoga uvodnog komentara Ivana Miklenića u Glasu koncila, u kojem se govori o njemu kao veleizdajniku. S obzirom da je radi o predsjedniku države, je li se on trebao izdignuti iznad takvih komentara te ipak nazočiti, i biste li vi postupili drugačije?
-Odnos predsjednika republike i katoličke crkve je nešto što treba vrednovati s obzirom na funkciju i jedne i druge institucije. Predsjednik države je političko državnička institucija, Crkva je duhovna institucija, i u načelu, obje bi institucije trebale raditi u istom smjeru. Svatko ima svoje područje djelovanja, i mislim da su konfrontacije nepotrebne i da nemaju smisla. Odluka predsjednika da ode ili ne ode na misu, je njegov osobni odabir i mislim da mu tu nemamo što prigovarati.
Među hrvatskim braniteljima sve je više primjera kako ne djeluju jedinstveno, te se često počinju ograđivati od politikanstva i političara. Vaš komentar?
-Cijeli Dan domovinske zahvalnosti ja dan u kojem glavnu ulogu trebaju imati branitelji. Mislim da je način na koji se organizira proslava u Kninu mora biti u funkciji u prvom redu branitelja. Ako su oni nezadovoljni, s njima treba sjesti za stol, vidjeti što im smeta, i da proslavu treba organizirati na novi način. Ona je i državnička, jer se mora pokazati jedno poštivanje i dignitet, ali moraju se uvažavati branitelji, jer su oni zaslužni za državu koju danas imamo.
Jeste li religiozni?
-Ja sam agnostik.
Smatrate li da je religija pozitivna snaga u društvu?
-Apsolutno. Puno sam putovao, i uvijek sam nastojao posjetiti i vidjeti religiju. O njoj sam puno čitao i vrlo cijenim sve religije i religiozne ljude. Samo kao primjere koji su me zadivili istaknuo bih svetište Crne Madone u Poljskoj. To je mjesto koje ima ne samo religioznu već i opće ljudsku simboliku, jer je tamo za vrijeme Drugog svjetskog rata bio nacistički logor, i tamo je bio katolički svećenik koji je, kad su se streljani zatvorenici, vidio da je u redu za streljane i otac s četvero djece. On je s njim zamijenio mjesto kako bi mu sačuvao život. Isto tako, impresioniralo me i bilo je vrlo zanimljivo vidjeti budističke rituale u Koreji, hinduističke hramove u Indiji, ali i baptističku misu u Washingtonu, na kojim se pjeva bolje nego na mnogim estradama.
Novi izbori za novi legitimitet
Tko će rušiti zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji?
-Ja mislim da ga odmah treba srušiti Ustavni sud, a ako ne, onda neka razumna vlada koja će parlamentu predložiti bolji zakon.
Taj je zakon jedan od primjera zakona, u posljednje vrijeme učestalih, koji ulaze u intimnu ljudi i koji se duboko osjećaju na koži pojedinca. Uz to, razina na kojoj se raspravlja u vrhovnom zakonodavnom tijelu naše države je često ispod svake razine zdrave kritike. Što reći o Saboru?
-Ja sam imao prilike vidjeti kako djeluju parlamenti drugih zemalja i naš Sabor je u mnogim elementima na višoj razini. Ono što je problem jest da su zakoni loše pripremljeni. Ono što je najviše zamjeram našoj situaciji jest da se radi o parlamentu bez pravog utjecaja. Naime, vladajuća većina danas, a nekada to tako nije bilo, praktično jest samo mašina za izglasavanje zakona, i nema nikakve ozbiljne rasprave koja bi utjecala na konačni sadržaj zakona. Mi se tamo prepucavamo nekad pametno, nekad manje pametno, ali to je najčešće za javnost, za eksplikaciju naših političkih stavova, a bez pravog utjecaja na zakonodavni proces. To nije dobro. Posebno bih rekao da odbori, čija je pozicija u drugim parlamentima jako jaka, kod nas zapravo nemaju nikakav značaj.
Smatrate li da Jadranka Kosor ima potporu naroda? Mislite li uistinu da garnitura koja sjedi u vladi ima/uživa legitimitet?
-Gospođa Kosor je premijerka koja je eto, izrasla iz parlamentarne situacije, i tu joj se ne može osporiti legitimitet u formalnom smislu, međutim, u političkom smislu se pozicija u odnosu na prošle izbore jako promijenila i u tom smislu legitimiteta pravoga nema. Samo novi izbori to mogu promijeniti.
Kako ćemo pamtiti Ivu Sanadera?
-Ja mogu reći kakvog ću ga ja pamtiti. U svakom slučaju kada je 2003. pobijedio na izborima, u nekim aspektima me ugodno iznenadio. Posebno na dobroj vanjsko političkoj poziciji. Od toga da je promijenio svoje stajalište o Haagu i suradnji s tribunalom. Međutim, kako je vrijeme odmicalo, njegova je vlast postajala sve bahatija, očito je da se ušlo u mnoge koruptivne afere. Na kraju je i ovaj bijeg jako naškodio njegovoj općoj slici, pa i u krugovima onih koji ga jako vole, da ne kažem obožavaju. Način na koji je otišao, nije primjeren. Svatko tko odlazi sa tako važne, a i neke manje funkcije, je dužan reći narodu zašto odlazi i kako vidi nastavak politike nakon sebe.
Stručnjak ste za haška pitanja. S tim u vezi, što mislite da će presuda Gotovini donijeti Hrvatskoj, bila oslobađajuća ili osuđujuća?
Ona će u prvo redu biti presuda o tome što je radio. On apsolutno ima svoje zasluge u Domovinskom ratu, a s druge strane ukoliko je prekršio ratno pravo, onda mora kao i svatko drugi za to odgovarati. Što se tiče globalne pozicije Hrvatske, ona se neće promijeniti tom presudom jer haški sud ne sudi narodima ni državama već pojedincima.
Tata na Morskim orguljama, kćer na U2
Koliko ste upoznati sa situacijom u Zadru i lokalnom politikom ovdje?
-Predsjednik nema nadležnosti u lokalnoj politici. Ja pratim situaciju u Zadru, ali ne znam detalje. Ali, vidim da je Zadar, posebice nakon što je autoput izgrađen, doživio novi uzlet. S druge strane vidim da su neke respektabilne, velike tvrtke, poput SAS-a, naprosto propale, i da je jedan veliki dio ekonomije nepovratno stradao. Ja se nadam i vjerujem da Zadar ima dobru perspektivu, to je mediteranski grad s dobrom pozicijom i vrijednim ljudima.
-Dužnost je svakog predsjednika da koliko može, pomogne. Na primjer, bio sam nedavno u Umagu, i vidio sam koliko predsjednik Mesić lobira za taj grad i na međunarodnoj sceni, a to čini kada ga traže i drugi gradovi. Ja tu politiku kanim nastaviti i pojačati.
Jeste bili na Morskim orguljama?
-Bio sam prošle godine, i jako su mi zanimljive pogotovo kao muzičaru. Jako zanimljivi projekt, koji ima u prvom redu turističku vrijednost i vidim da to ide, da su obogatile zadarsku turističku ponudu.
Jeste li sportski navijač?
-Pa volim pogledati sport, ali nisam veliki vatreni navijač bilo čega. Volim pogledati sportove gdje reprezentacija dobro radi, i vidimo da imamo jako dobre reprezentacije, čak u sportovima gdje nismo jako dobri, poput nogometa.
Idete li na U2?
-Dat ću kćeri kartu. Ona ima 18 godina pa ima prednost.
Ako ne pobijedite na izborima, hoćete li ostati politički angažirani ili ćete se posvetiti skladanju i pravu?
-U svakom ću slučaju nastaviti svoj angažman u Saboru kao zastupnik, ali mislim da ću pobijediti, i da te vrste razmišljanja neće biti potrebne.
