Navis Consult se prvo dokazao Norvežanima. Potom je suvlasnik te tvrtke za projektiranje brodova postao Rolls-Royce, što je dovelo do stotinjak zaposlenih. Ovo je priča o uspjehu osnivača, Siniše Reljića, dok priprema novi preokret - svoje povlačenje, javlja Forbes.hr.

Ime Rolls-Royce većinu ljudi uglavnom asocira samo na luksuzne automobile, čija se proizvodnja danas odvija u okrilju njemačkog BMW-a. No, pod brendom Rolls-Royce krije se i britanska kompanija koja se bavi proizvodnjom avionskih i helikopterskih motora, energetskih postrojenja i dijelova za nuklearne elektrane te projektiranjem i proizvodnjom brodova. A brodove za njihovu norvešku tvrtku, Rolls-Royce Marine, već godinama projektira i Navis Consult iz Rijeke, za što je ponajviše zaslužan njezin osnivač i direktor Siniša Reljić, rođeni Zadranin koji u Rijeci živi od 1973. godine, kada je upisao studij brodogradnje na riječkom Tehničkom fakultetu.

Diplomirao je 1980. godine i odmah se zaposlio u riječkom Brodoprojektu, od kojeg je tijekom posljednjih godina studija primao i stipendiju. Brodoprojekt je u to vrijeme bio najveća državna projektantska tvrtka u brodogradnji. Ugasila se krajem 90-ih godina u vihoru privatizacije, ali je na njezinim temeljima niknulo nekoliko desetaka manjih tvrtki koje su pokrenuli njezini bivši djelatnici. Danas, potvrđuje Reljić, na širem području Rijeke uspješno posluje 50-ak tvrtki koje se bave izvozom projektantskih usluga u brodogradnji i sličnim djelatnostima, a zapošljavaju ukupno osamstotinjak ljudi, uglavnom inženjera strojarstva, elektrotehnike i brodogradnje.

Naši norveški partneri vole za Rijeku reći da je maritime hub. Imamo brodogradilišta, luku, tvrtke za projektiranje brodova, proizvođače brodske opreme... Sve što je vezano uz pomorstvo je tu.

"Danas riječki projektanti rade puno više nego nekada, u doba Brodoprojekta, koji je bio korijen iz kojeg se razvila ta tradicija. Naši norveški partneri vole za Rijeku reći da je maritime hub. Imamo brodogradilišta, luku, tvrtke za projektiranje brodova, proizvođače brodske opreme... Sve što je vezano uz pomorstvo je tu. Kod nas, recimo, radi jedan upravitelj stroja koji je godinama bio na brodu pa je odlučio pronaći posao na kopnu, a da i dalje bude vezan za pomorstvo. Danas kod nas projektira brodske strojarnice. Tko to može raditi bolje od njega koji je velik dio života proveo u strojarnicama? Sve te pomorske djelatnosti vezane uz poznavanje brodova jako su povezane", objašnjava Reljić i prisjeća se svojih prvih poduzetničkih koraka. Nakon 16 godina u Brodoprojektu, tvrtku Navis Consult osniva 1996.

"Nije problem krenuti u vlastiti posao kada je sve što ti treba jedan kompjuter i znanje. Ako ne trebaš veliki kapital, lako je započeti posao. Znanje sam stekao projektirajući razne tipove brodova, a znao sam da će mi s vremenom trebati i ljudi koje ću lako okupiti jer poznajem mnogo izvrsnih projektanata i inženjera. Imao sam i dosta iskustva u organizaciji projektantskog posla jer sam u Brodoprojektu bio menadžer koji je upravljao timovima koji su projektirali brodove. Vidio sam da se tvrtki ne piše dobro. Imao sam ponudu da prijeđem u jednu drugu riječku tvrtku, ali sam se ipak odlučio za samostalan posao. Bili su to počeci privatnog poduzetništva u Hrvatskoj. Poznavao sam inozemna tržišta, posebno Norvešku, kojoj sam prvoj odlučio ponuditi svoje projektantske usluge. Tamo vlada i najveća potražnju za takvim uslugama jer Norvežani imaju najvišu cijenu inženjerskog rada. Oni su pomorska sila. S obzirom na broj stanovnika, u svijetu nema pomorskije zemlje od Norveške s toliko projektantskih ureda, brodogradilišta i, naročito, brodovlasnika...

A zbog visoke cijene rada mnoge projekte uvoze", govori Siniša Reljić i povlači paralelu s gradnjom kuće. Prema njegovim riječima, kada arhitekt osmisli koncept kuće, onda je ona zapravo isprojektirana, ali slijedi još jako puno posla jer potrebno je još puno nacrta da bi se kuća mogla početi graditi. Tako je i s brodom, koji je veoma kompleksan proizvod, daleko složeniji od kuće. Taj prvi dio konceptualnog projektiranja Norvežani, pojašnjava Reljić, ne prepuštaju nikome. To rade njihove iskusne tvrtke, ali se zato razrada projekta najčešće odrađuje u inozemstvu, i to obično u zemljama gdje je cijena inženjerskog rada niža, što u konačnici značajno pojeftinjuje cijeli projekt. U ukupnoj cijeni broda, udio projektne dokumentacije obično je između sedam i deset posto, no riječ je o vrlo skupim brodovima. Na primjer, vrijednost jednog kruzera je od 400 do 500 milijuna dolara.

Nisam ni u snu očekivao da će mi se posao ovako razviti. Imao sam i sreću da mi se pružila prilika da radim za Rolls-Royce. Nisam ih ja birao, oni su došli ovamo.

"Za jedan brod, koliko god da je vrijedan, moramo potrošiti između 50 do 100 tisuća radnih sati da bismo izradili svu projektnu dokumentaciju. Upravo radimo na jednom koji se gradi u Japanu i u koji smo već uložili 100 tisuća sati. To je vrsta broda za intervencije na bušotinama i za tzv. površinsko bušenje, odnosno pripremu naftnih bušotina u moru. Čelični brod dužine 140 metara ima zatvoreni toranj za bušenje i sav je grijan, kako bi mogao raditi i u polarnom krugu, na temperaturama daleko ispod nule. Na vrhu je tzv. helly deck, paluba za helikoptere, jer se brod, kada počne bušiti, više ne može pomicati pa je helikopter najzgodnije sredstvo za njegovu opskrbu. Svi ti off-shore brodovi najčešće imaju svoje heliodrome", ističe Reljić dok pokazuje fotografije tog plovila na zaslonu svojeg kompjutera.

Ubrzo nakon osnivanja tvrtke zaposlio je trojicu projektanata, a u posao je krenuo s dvojicom partnera koji su sličnu projektantsku kuću imali u Norveškoj. Tako je mala riječka ekipa odmah počela raditi za Norvežane i za tri godine narasla na osam zaposlenih. Reljićevi norveški partneri 1999. dobivaju ponudu da svoju tvrtku i udio u njegovoj u Rijeci prodaju britanskom Rolls-Royceu koji je u pomorski segment ušao upravo preuzimanjem nekoliko velikih norveških proizvođača pa im je stoga i danas baza za proizvodnju brodova u Norveškoj. A hrvatska je tvrtka Navis Consult od 2000. godine u 75-postotnom vlasništvu Rolls-Roycea, odnosno norveške tvrtke Rolls-Royce Marine AS. Reljić ima 20 posto, a njegov kolega Marijan Pulišić, tehnički direktor, pet posto vlasničkog udjela.

"Mi smo, dakle, dio britanske korporacije i većinom za nju i projektiramo, ali radimo i za neke druge naručitelje. Norvežani su došli k nama u Rijeku vidjeti što su to kupili. Očito su stekli pozitivan dojam i počeli smo zajedno nastupati na tržištu. U prvim godinama 21. stoljeća zavladala je velika potražnja za brodovima u Brazilu, što je dovelo da našeg velikog uzleta i ubrzo smo došli na sto zaposlenih. Očito smo se uspjeli dobro kulturološki i poslovno integrirati s norveškim kolegama. Postavljena je strategija da će se svi Rolls-Royceovi projekti razrađivati u Rijeci. To je definiralo naš razvoj. Oni nas ne pitaju imamo li kapaciteta da odradimo sav posao, nego je na nama da se organiziramo i po potrebi uzmemo kooperante i vanjske suradnike. Snađi se kako god znaš! Još nijedan brod nismo odbili. Godišnje u prosjeku napravimo pet do šest brodova, uglavnom potpuno različitih. Najviše je tih off-shore brodova za podršku platformama i radove na moru koji su dugački 70 do 150 metara", otkriva Reljić, koji već godinama traži odgovor na pitanje zašto je gigant poput Rolls-Roycea odabrao baš njegovu tvrtku. Osim toga, dodaje da su i neki drugi norveški projektanti i proizvođači brodova, veliki svjetski igrači i Rolls-Royceovi konkurenti svoje partnere također pronašli na riječkim području gdje posluje još nekoliko ozbiljnih projektantskih tvrtki. Neke su Navis Consultu čak i otele dio zaposlenih.

Godišnji prihodi tvrtke posljednjih se nekoliko godina kreću od 60 do 70 milijuna kuna.

"Prije desetak godina izgubili smo dosta odličnih ljudi i morali smo zaposliti nove. Na sreću, kod nas ima kvalitetnih inženjera koji se obrazuju na fakultetima u Rijeci, Splitu i Zagrebu. Norvežani su, očito, u Hrvatskoj prepoznali najbolji odnos cijene i kvalitete te su zadovoljni poslom koji za njih radimo. I u Poljskoj i Turskoj postoji pomorska tradicija i veliko inženjersko znanje, ali mislim da smo im mi, barem mi u Rijeci, bliži po mentalitetu. Naša je poslovna etika očigledno vrlo nalik njihovoj, a to znači da se posao odradi kvalitetno i u roku", kaže Reljić te navodi još jedan argument koji je čuo od Norvežana.

"Oni često spominju jednu turističku prednost Hrvatske u odnosu na druge mediteranske zemlje. U Hrvatskoj te nitko ne maltretira na ulici, ne vuče te za rukav da mu uđeš u dućan ili restoran. Po tom su protumačili da nismo gramzivi i nasilni, da ne tražimo nemoguće uvjete i ne zloupotrebljavamo povjerenje. Ako nam se povjerenje ukaže, čuvamo ga. Mislim da sam cijelu svoju karijeru izgradio prije svega na povjerenju i iskrenosti. To se najbolje testira na greškama. Kada pogriješimo, iz Norveške nam vrate projekt na doradu i o tome žele razgovarati. Tada se možeš i braniti, ali bolje je otvoreno reći u čemu si pogriješio, uvidjeti što ne radiš dobro i predložiti kako ćeš to popraviti. Kada tako nastupiš, stekao si povjerenje. Ali, većina ljudi instinktivno kreće s napadom", razotkriva Reljić neke tajne svojega poslovnog uspjeha.

Uz stotinjak stalnozaposlenih, Navis Consult ima još oko 150 vanjskih suradnika. Svi rade u skladu s Rolls-Royceovim standardima, u velikom "open officeu" u unajmljenom prostoru u zapadnom dijelu Rijeke. Godišnji prihodi tvrtke posljednjih se nekoliko godina kreću od 60 do 70 milijuna kuna. U sljedećim godinama direktor ne očekuje značajne poraste, ali ni pad.

Na njihovo poslovanje, otkriva, uvelike utječe cijena nafte, koja je izuzetno niska te je početkom ove godine pala na 50 dolara po barelu. Zbog toga su uglavnom u cijelom svijetu obustavljene investicije u istraživanje i bušenje nafte, pa je naglo pala i potražnja za brodovima koji se za to koriste. Stoga su se Rolls-Royce i Navis Consult morali preusmjeriti na druge tipove brodova, pa trenutno projektiraju brodove za podršku morskim vjetroelektranama, velike ribarske brodove, brodove za oceanografska istraživanja i razne podvodne radove.

Po njihovim se nacrtima proizvode brodovi diljem svijeta, trenutno u brodogradilištima u Japanu, Španjolskoj, Engleskoj, Norveškoj, Kanadi, Brazilu i Kini.

Ova će tvrtka za koju godinu, vjerojatno, prijeći u stopostotno vlasništvo Rolls-Roycea. Moja je briga dovršiti tu tranziciju, što znači pronaći ljude mlađe od mene koji će biti u stanju voditi posao.

"Dok god traje izgradnja broda, za nas ima posla na projektu. Naši su ljudi svakodnevno u kontaktu s predstavnicima tih brodogradilišta. Ne dobije li brodogradilište u ponedjeljak ujutro radioničke nacrte, ono nema što raditi. Mnoga brodogradilišta nemaju vlastite projektantske urede", objašnjava Reljić. Kaže kako najradije zapošljava mlade inženjere bez velikog iskustva koji žele učiti kroz posao. Na Zavodu za zapošljavanje, tvrdi, nema slobodnih ljudi tih struka. To znači, zaključuje, da onaj tko zna projektirati brodove u Hrvatskoj neće biti bez posla jer su i perspektive za iduće godine također jako dobre.

"Nisam ni u snu očekivao da će mi se posao ovako razviti. Imao sam i sreću da mi se pružila prilika da radim za Rolls-Royce. Nisam ih ja birao, oni su došli ovamo. Prilika ti se ukaže, ali je trebaš znati iskoristiti i mi smo to napravili. Ponosan sam, i to ne samo na Navis nego i na druge riječke tvrtke koje su se razvile u projektiranju brodova. Nekad smo možda i bili konkurenti, a danas surađujemo i izmjenjujemo resurse jer, na sreću, posla ima dovoljno za sve. Ova će tvrtka za koju godinu, vjerojatno, prijeći u stopostotno vlasništvo Rolls-Roycea. Moja je briga dovršiti tu tranziciju, što znači pronaći ljude mlađe od mene koji će biti u stanju voditi posao. Onda se mogu povući. Imam uskoro 61 godinu i dosta sam se naradio u životu iako ovaj posao nije težak ako ga voliš. Svaki novi brod razlikuje se od prethodnog i zato je zanimljivo. Procedura je više-manje ista, ali su okolnosti uvijek drukčije. Kada se brod ugovori, znaš da imaš pet do šest mjeseci posla, a najčešće istodobno radimo na četiri do pet brodova. Ne može biti dosadno. No, vrijeme je da moj posao što prije preuzme netko mlađi. Ja mogu ostati u savjetodavnoj ulozi, ali ne više toliko u izvršnoj", govori Reljić, koji se, sasvim je siguran, neće dosađivati ni kada ode u mirovinu. Imat će, kaže, više vremena za rad u svojem masliniku. Lovit će ribu i svirati gitaru jer je član riječkog banda Pan, s kojim redovito vježba, a jednom mjesečno i nastupaju u Rijeci.

"Stari smo rockeri. Sviruckamo", govori Zadranin koji je svoju sreću našao u rockerskom gradu na Kvarneru.