Na svjetskom tržištu rada u ovom je trenutku, prema važećim procjenama, oko 200 milijuna migranata, odnosno ljudi koji su zbog posla otišli iz matične zemlje. Za nešto od manje od mjesec dana za hrvatske će se radnike otvoriti tržište rada Europske unije. Prema istraživanjima portala Moj Posao, Hrvati su najspremniji posao potražiti u Njemačkoj, Švicarskoj i Velikoj Britaniji. 2011. godine ih je 64% bilo spremno napustiti Hrvatsku zbog dobro plaćenog posla u inozemstvu. Obzirom na trenutnu ekonomsku situaciju, vjerujemo da ih je danas znatno više.
Mobilnost radnika u EU regulirana je najvišim dokumentima EU, odnosno, osnivačkim ugovorima, ali i nizom akata i uredbi, za naš serijal Prema europskom građanstvu, koji Net.hr provodi u suradnji s Hrvatskim pravnim centrom i pridruženim partnerima, lokalnim radijskim postajama, a financira Europska komisija, pojasnila je profesorica na Katedri za europsko javno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu Iris Goldner Lang, dodajući kako se ti dokumenti moraju poštivati te u slučaju da ih netko ne poštuje, bez obzira bila to država ili privatna osoba (poslodavac) protiv njih se mogu pokrenuti odgovarajuće mjere, uglavnom postupci pred sudom u kojima se pojedinac može pozivati na europsko pravo.
Dakle, od 1. srpnja ove godine, hrvatski državljani postaju građani Unije i na njih se primjenjuju sva pravila vezana uz slobodu kretanja radnika. Hrvatskim građanima će tako biti zajamčen potpuno ravnopravan tretman s domaćim radnicima zemalja članica, kako u pogledu zapošljavanja, naknada, uvjeta rada, tako i u pogledu prava na obrazovanje i doškolovanja te prava na boravak i socijalne beneficije, pojasnila je profesorica Goldner Lang. Potpuno je zabranjena diskriminacija, ali ne samo hrvatskih državljana u odnosu na domaće, nego su zabranjene i neke mjere koje nisu diskriminatornog karaktera, ali bi mogle otežati slobodu kretanja.
“Neka država tako može imati pravilo da za zapošljavanje stranaca traži dobro poznavanje jezika. U toj situaciji država mora razmotriti je li za, primjerice, zanimanje trgovca doista potrebno dobro poznavanje jezika domaćina, dok s druge strane, za zanimanje liječnika takvo pravilo može zadržati.”
No ta prava, naravno, nisu jednosmjerna. I Hrvatska će ih morati pružiti državljanima drugih članica Unije. Ta su pitanja regulirana kroz Zakon o strancima. U njemu postoji posebno poglavlje koje stupa na snagu 1. srpnja, a odnosi se na državljane drugih zemalja članica.
Prijelazna razdoblja
Kao što je već poznato, neće sve zemlje članice otvoriti svoje tržište rada za hrvatske radnike. Tako je, primjerice, Slovenija vrata zatvorila na dvije godine. To se naziva prijelaznim razdobljem, koje može trajati najviše sedam godina, i sasvim je usklađeno s europskim pravilima. Za prve dvije godine prijelaznog razdoblja ta država članica o svojoj odluci nikoga ne mora obavijesti. Međutim, po njihovu isteku, o nastavku primjene prijelaznog razdoblja mora obavijestiti Europsku komisiju. Određena država članica može produljiti prijelazno razdoblje i na posljednje dvije od sedam godina, ali samo u slučaju ozbiljnih poremećaja u tržištu rada u toj članici, pojasnila je profesorica za europsko javno pravo.
Dakle, ako neka država odluči koristiti prijelazno razdoblje i od 1. srpnja ne počinje primjenjivati pravila Unije na hrvatske državljane koji se žele zaposliti u toj zemlji, već nastavlja primjenjivati nacionalna pravila o zapošljavanju kakva su bila u trenutku potpisivanja Ugovora o pristupanju, ona ta pravila ne smije dodatno postrožiti.
No prijelazno razdoblje se, istaknula je Goldner Lang, ne mora aktivirati odmah.
“Moguće je da neka država članica odmah ili tijekom tih sedam godina otvori svoje tržište rada za hrvatske građane, i da joj se, nakon što je ukinula radne dozvole i kvote, dogode neki poremećaji na tržištu rada, koje kada je liberalizirala svoje tržište, nije mogla očekivati. U tome slučaju može vratiti svoje nacionalna ograničenja. To se dogodilo samo jednom. Španjolska je to u kolovozu 2011. godine učinila za rumunjske državljane.”
No, treba imati na umu da prijelazna razdoblja i primjena nacionalnih mjera suprotnih europskom pravu u pogledu slobode kretanja radnika, vrijede samo u segmentu zapošljavanja, objašnjava dr. Goldner Lang. I to ne znači da se niti jedan hrvatski građanin neće moći legalno zaposliti u državi koja primjenjuje prijelazno razdoblje.
“Onog trenutka kada se u nekoj državi članici koja primjenjuje prijelazno razdoblje legalno zaposli neki hrvatski državljanin na njega se automatizmom primjenjuje europsko pravo. Ta ga država ne smije diskriminirati u pogledu uvjeta rada, naknada za rad i drugih elemenata radnog odnosa. Prijelazna razdoblja vrijede samo za zapošljavanje i ništa drugo.”
Isto vrijedi i za radnike koji su od ranije zaposleni u toj zemlji i oni uživaju sva garantirana prava.
Ukoliko je netko zaposlen u nekoj zemlji članici i, unatoč dobrim propisima, osjeti diskriminaciju na svojoj koži, može se, ističe naša sugovornica, pozvati na europsko pravo te pokrenuti postupak pred nacionalnim sudovima ili pred nacionalnim izvršnim tijelima, odnosno, administracijom.
Web-portal ‘EURES’
Osim u HZZ-u, poslove biste trebali tražiti i na ovoj stranici
Prilika za nezaposleneOsim u HZZ-u, poslove biste trebali tražiti i na ovoj stranici
No kako zapravo doći do posla u Europskoj uniji i kako znati da se, primjerice, u Španjolskoj traže restauratori ili profesori njemačkog jezika i književnosti? Odgovor je online burza europskih poslova, web-portal „EURES” na kojem poslodavci objavljuju natječaje za radna mjesta, a pojedinci se mogu prijavljivati. Trenutno na njemu ima oko milijun i pol prijava i isto toliko ponuda za radna mjesta.
A kada govorimo o domaćim strahovima kako će doći strani jeftiniji rednici i uzeti i ovo malo radnih mjesta koja su preživjela godine recesije u Hrvatskoj, dosadašnja praksa, kaže profesorica Godlner Lang, pokazuje da je sloboda kretanja radnika vrlo ograničena te da građani Unije vrlo malo migriraju. Na to ih se odluči tek dva do tri posto. Hrvatska, ističe, neće biti primateljica već prvenstveno davateljica radne snage. Dosadašnja su iskustva pokazala da migriraju većinom mladi ljudi; ili nekvalificirani ili visokokvalificiranih.
Hrvatska bi trebala više brinuti o tome da mladim ljudima da dovoljno razloga za ostanak, nego što treba brinuti o dolasku radne snage iz drugih članica, zaključuje profesorica Iris Godlner Lang.
