Na Facebookovoj stranici ‘Mladi napustimo Hrvatsku’ jedna je djevojka opisala kako je napustila Hrvatsku i otišla raditi na brod. Nakon toga se preselila u Ameriku. Poručuje da joj nije lako, ali da zna što radi i zašto je otišla.
Pismo mlade djevojke iz Hrvatske koja je u potrazi za poslom završila u Americi, objavljeno je na Facebookovoj stranici ‘Mladi napustimo Hrvatsku’, a njezinu priču prenosimo u cijelosti:
”Evo s obzirom da svakodnevno čitam vaše postove, odlučila sam napisati svoju priču. Nakon završenog magistarskog studija, odlučila sam naći pravi posao, nešto u čemu ću zaista uživati, ali, iskreno, nisam se previše nadala, pa sam odlučila pristati na sve u početku, dok ne nađem nešto pravo, znate već kako to ide. Nakon 6 mjeseci traženja posla, nakon 6 mjeseci razgovora i intervjua (vjerujte, svašta sam čula i vidjela i bila čak ponižavana), odlučila sam se na velik korak, otići raditi na kruzer! Nedugo nakon intervjua u Kopru, bila sam pozvana da radim na trećem najvećem kruzeru na svijetu, san mi se ostvario…
Vjerujte, nije lako napustiti svoj grad, roditelje i familiju i svoje prijatelje na 6 mjeseci, to nimalo nije lako i istina je kad kažu da je to kruh sa sedam kora! Na brodu sam upoznala svog dečka s kojim sam se odlučila na velik korak…
Htjela se vratiti u Hrvatsku, ali…
Nakon 6 predivnih mjeseci i mukotrpnog rada, vratila sam se kući punog srca sa željom da on dođe u Hrvatsku i tu nađe posao. Smatrala sam da nam trebaju osobe njegovog kalibra, osobe s 8 godina radnog iskustva na brodu, osobe koje perfektno pričaju 3 jezika, ali prevarila sam se…
Zato sam ja odlučila otići za njim, raditi u SAD! Evo, sad već 3 mjeseca živimo i radimo na Floridi. Ako me pitate što, bavimo se marketingom i vjerujte nije lako, ali barem znam za što radim. Stravično mi nedostaje moja obitelj, moji prijatelji, moja domovina i moj materinji jezik, ali svakodnevni razgovori s majkom i ocem na Skypeu završavaju s NE VRAĆAJ SE, ovdje ti je tuga i bijeda! Tužno ali istinito…
Zaista se nadam da će se neke stvari promijeniti, takva sam, pozitivna i kad se promijene bit ću prva koja će se vratiti kući…”
