Sve je više obitelji s malom djecom, ili mladih parova bez djece, općenito mladih ljudi s vrlo dobrim ili dobrim plaćama, koji se, umjesto na kupnju vlastitog stana kreditom, odlučuju na prijavljeno, podstanarstvo s ugovorom – svjedoče zagrebački agenti za posredovanje u prometu nekretnina. Mladi su ljudi, kažu agenti, shvatili što stambeni kredit na 20 i više godina znači, zbog čega se radije odlučuju na uređeno podstanarstvo u 50 do 80 četvornih metara stana, u kojem će ih prijavljeni najam, moguće, koštati gotovo koliko bi ih koštala i mjesečna rata kredita.
Ipak, odlučuju se na podstanarstvo jer ne žele »kreditnu omču« oko vrata, žele imati odriješene ruke u slučaju odlaska na zapad nakon ulaska Hrvatske u EU. U konačnici, ne žele kreditni teret u slučaju gubitka posla, jer čak i da banka njihov stan pod hipotekom proda, po nižoj cijeni od tržišne, dužniku ostaje razlika do iznosa glavnice koju je sam podigao. Pritom, trend odlaska u podstanarstvo dodatno su potaknuli krediti u »švicarcima«, koji su mnogobrojne mlade obitelji doveli do ruba propasti.
Europska praksa
Tvrdnje zagrebačkih agenata o sve većem broju platežno sposobnih mladih ljudi koji biraju uređeno, i ne baš jeftino podstanarstvo radije negoli stambeni kredit, potvrđuju i podaci Porezne uprave za cijelu Hrvatsku. Malo po malo, očito je, u Hrvatskoj, što je vani odavno praksa, nekretnina više nije »must have«, nešto što se mora posjedovati, ali ni podstanarstvo koje nove obitelji, platežno sposobne, traže, nije ono iz kojeg ih »gazda« može izbaciti kad god to želi. Kako našem listu odgovaraju iz Ministarstva financija, prije pet godina, 2008. godine, taman na početku krize, Porezna uprava je brojala 28.855 izdanih rješenja poreza na dohodak od iznajmljivanja stambenog prostora, 2011. godine bilo ih je već 42.110, a lani, 2012., ta se brojka popela na 48.519, što je porast od čak 68 posto u odnosu na »predkriznu« 2008. godinu! Pritom, brojka za 2012. nije još niti konačna, potvrđuju u Poreznoj upravi, jer joj treba pribrojati i prijave obveznika koje su se podnosile i nekoliko posljednjih dana prošle godine.
Okvirni podaci, od kojih se Ministarstvo financija ograđuje zbog nepotpunosti, govore i o značajnom padu kupoprodaje stambenih prostora. Porezna uprava ne raspolaže podacima o ukupnoj kupoprodaji stambenih prostora, već samo o kupoprodaji stambenih prostora za koje je utvrdila porez i izdala rješenje, i ti podaci kažu kako je tijekom 2008. godine izdano 59.777 rješenja o porezu na promet nekretninama sa 715,8 milijuna kuna utvrđenog poreza, 2011. godine je izdano 33.066 rješenja s utvrđenim porezom od 354,1 milijuna kuna, a lani svega 18.074 rješenja s utvrđenim porezom od 195,3 milijuna kuna. Utvrđivanje poreza i izdavanje dodatnih, novih rješenja za 2011., a pogotovo za 2012. godinu je, ograđuju se u Ministarstvu, još u tijeku, zbog čega smatraju da podaci o kupoprodajama nekretnina nisu potpuni. Kad su u pitanju stambeni krediti građana, podaci HNB-a kažu da su svake godine, do 2008., ti krediti značajno rasli, od 2008. do 2011. godine puno sporije, dok od 2011. stagniraju.
Katastrofalna prodaja
»Prodaja stanova ide katastrofalno. Čak i ljudi koji imaju dobre plaće kažu nam kako se u kredit ne usuđuju ući pa se odlučuju na najam kroz jednu, dvije, tri godine, prijelazno, dok ne vide što će i kako dalje biti. Od tog najma, usuđujem se reći, u posljednje vrijeme agencije samo i žive, i to pristojno«, povjerila nam se jedna zagrebačka agentica za posredovanje nekretninama, zatim još nekoliko njezinih kolega. Kako svi redom kažu, parovi bez djece ili s djecom traže od 50 do 80 četvornih metara u najam na ugovor, i spremni su ga plaćati i do 600 eura, koliko bi ih, na 25 godina, došao i kredit za kupnju stana od 60-tak »kvadrata«. »Ljudi su, međutim, pogotovo nakon katastrofe sa ‘švicarcima’, shvatili što kredit znači. Shvatili su da kreditom, na kraju, plaćaju dva stana, a nakon 20 godina imaju stan kojeg je potrebno adaptirati. Jasno, imaju li djecu, njihovo dijete neće morati u podstanarstvo nakon što stan naslijedi, no parovima bez djece, ili samcima, uređeno, ugovoreno podstanarstvo sve je draža opcija«, svjedoče agenti. »Reći ću vam samo iz vlastitog iskustva – prije pet godina sam podigla kredit od sto tisuća CHF, za kojeg mi je rata sa 4.600 porasla na 5.700 kuna. Za te novce sam mogla biti bezbrižna podstanarka u elitnoj vili na Tuškancu, i još bi mi novca ostalo, a ovako ću, jer ratu sve teže plaćam, ostati bez stana, na ulici, no i dalje s omčom kredita oko vrata«, povjerila nam se sama zagrebačka agentica uz uvjet anonimnosti.
Nekoliko je razloga zbog kojih se ljudi, oni mlađi pogotovo, čak i s nelošim primanjima, radije odlučuju na podstanarstvo nego na ulazak u stambeni kredit, napominje pak Vedrana Likan, direktorica Colliers Internationala za Hrvatsku, Sloveniju i BiH, velike, globalne tvrtke za poslovanje nekretninama.
Promjena trendova
»Ne bih rekla da strah od kredita ‘tjera’ ljude u podstanarstvo, eventualno su to još uvijek uvjeti kreditiranja, iako banke kontinuirano plasiraju nove kreditne linije. Dodatno, trendovi se i na našem tržištu općenito mijenjaju. Više nismo skloni vlasništvu kao nekad, odnosno vlasništvu pod svaku cijenu. To vlasništvo, naime, nosi visoku cijenu i veliko opterećenje, koje će samo rasti, pa mnogi svoju kreditnu sposobnost u banci radije čuvaju za pokretanje vlastitog biznisa negoli za kupnju stana ili kuće«, napominje Likan. Osim toga, dodaje, i radna je fleksibilnost sve veća, pri čemu će kulminirati nakon ulaska Hrvatske u EU. »Ljudi računaju na odlazak, i zapošljavanje u EU, a kreditna obaveza za njih je onda uteg. Netko će se, ako ne za EU, možda odlučiti za otvaranje malog hotela u Dalmaciji, netko drugi može poželjeti, recimo, otići na Velebit i baviti se ovčarstvom, pa biti vezan stambenim kreditom znači ujedno i imati smanjenu mogućnost za podizanje kredita za pokretanje biznisa«, dodaje direktorica Colliersa u Hrvatskoj.
Postotak onih koji se, iako kreditno sposobni, radije odlučuju na podstanarstvo negoli na kredit, kaže, još je uvijek jako mali, no nesumnjivo će rasti, prateći trendove iz inozemstva, gdje je onih u najmu daleko više od ljudi koji nekretnine posjeduju. Na upit nije li kod nas, međutim, neuređeno tržište najma, za razliku od inozemnog, sređenog, još uvijek velik problem, i razlog zbog kojeg se ljudi radije odlučuju na kredit, Vedrana Likan odgovara kako, nažalost, sustav potpune kontrole kod nas funkcionira samo u turizmu.
