Točno deset godina otkad je Miodrag Lacić postao većinski dioničar “Adrije”, najveća hrvatska tvornica za preradu ribe proživljava vrlo teško razdoblje. U ponedjeljak je ponovno sve vodilo prema štrajku, jer obećana plaća za ožujak, pa sad i travanj, nije uplaćena unatoč prošlotjednim obećanjima.
Radnice na proizvodnim linijama bile su spremne već od utorka prekinuti rad jer su se stekli svi zakonski uvjeti za opći štrajk.
Regionalni povjerenik Sindikata PPDIV-a Ivica Blažević tražio je da se hitno odredi točan datum isplate plaća, da se radnici izvijeste o novom ugovoru s “Podravkom”, te da se radnicima isplate sva potraživanja za otpremnine i jubilarne nagrade, da se uplate doprinosi na plaće, pa i uplati sindikalna članarina koja je na neki čudan način proteklih mjeseci, umjesto na sindikalni račun, potrošena za potrebe tvrtke.
Lacić je odmah zatražio još malo strpljenja jer da je s “Podravkom” sve dogovoreno o nastavku suradnje te da slijede razgovori s bankama o reprogramiranju obveza. Lacić je zato tražio odgodu sindikalnih akcija i pristao na razgovor u srijedu jer se očekuje uplata plaće za ožujak.
Odgoda štrajka je, po svemu sudeći, u ponedjeljak dogovorena. Međutim, osim dogovora s bankama o reprogramu “Adrijinih” obveza, ostaje vidjeti što će se dogoditi s “Dalmacija-ribom”.
Tu je tvrtku Lacić registrirao na svoga oca, a poslužila mu je da formalno otkupi potraživanja Hypo banke prema “Plimexu u stečaju” i da se skladišti riba koja se prerađuje u “Adriji”.
Hypo banka zbog toga ima založno pravo nad “Dalmacija-ribom” od tri milijuna eura, a još je gora stvar što je država za poticaje “Dalmacija-ribi” u protekle dvije godine platila 11 milijuna kuna koje sada, nakon istrage USKOK-a, treba vratiti natrag.
To su goleme obveze za koje se ne zna na koji način će se vratiti; “Dalmacija-ribi” vjerojatno prijeti stečaj, a to znači neizvjesnu sudbinu za oko 50 zaposlenih u toj tvrtki.
Takav ishod je izvjestan ako se ne računa na novac od nedavne prodaje 50 posto druge “Adrijine” tvrtke kćeri – “Jadran-ribe” (u kojoj se uzgajaju morske pastrve) jednoj ruskoj tvrtki.
Prije dvadeset godina u “Adriji” je radilo 850 ljudi, poznavatelji prilika kažu da u deset godina otkad je Lacić većinski vlasnik nije bilo ulaganja ni u tehnološku obnovu ni u kadrove, a kao jedina karta poslovanja ostao je posao s “Podravkom” koji je stalno pod sumnjom i paskom državnih organa. Može li na taj način dugoročno funkcionirati dosad najveća tvornica ribljih konzervi na Mediteranu?