ZAGREB- Slučaj remonta naftne platforme Key Manhattan u kojoj su hrvatski izvođači radova ostali oštećeni za skoro 100 milijuna kuna dobila je nastavak koji bi, doznajemo iz izvora bliskih istrazi, mogao dovesti do smišljene međunarodne prijevare kojoj su na čelu tvrtka Lamprell sa sjedištem u Dubaiju, te Croscov inženjer Miroslav Pacak koji je bio voditelj projekta i nadzora obnove platforme u Nauta lamjani na otoku Ugljanu.

 

Iako su prve spoznaje pokazivale kako je za sve odgovoran Petar Elkaz, direktor tvrtke R.I.G., koja je u Hrvatskoj vodila posao i sklapala ugovore s oštećenim kooperantima, Večernji list došao je u posjed dokumentacije koja pokazuje smišljenu i organiziranu prijevaru koja u prvi plan gura Miroslava Pacaka i Lamprell. Pacak je osnovao zajedno s Elkazom offshore kompaniju RTSG koja je dobila posao od Lamprella, suvlasnik je tvrtke R.I.G., i to tajnim ugovorom o vlasništvu, što se dosad nije znalo, a angažirao ga je Crosco, koji je također sudjelovao u poslu kao kooperant, kao voditelj projekta koji je ne isporučujući dokumentaciju oštetio i sam Crosco za 20 milijuna kuna. Novi podaci na taj način demantiraju samog Pacaka koji nam je prije nekoliko dana rekao da Crosco kao tvrtka nije sudjelovao u poslu, već samo neki njegovi inženjeri, te je svu krivnju pokušao svaliti na Elkaza.

Prema viđenoj dokumentaciji koja je predana i državnom odvjetništvu odnosno USKOK-u, u prijevaru su osim Lamprella i Pacaka umiješana i carinska tijela jer je vidljivo da je došlo do lažiranja dokumenata koji su omogućili obnovljenoj platformi da isplovi iz brodogradilišta Lamjana i time opozove sudski nalog za zadržavanje, o čemu će konačnu riječ imati istraga Uskoka.

Platforma je, prema carinskim dokumentima, ušla i izašla iz Hrvatske kao vlasništvo Transoceana, no kad je izdan nalog za zadržavanje, sudu je dostavljen dokument u kojem se navodi da je u vlasništvu kompanije Global Santa Fe iz Egipta, što stoji i u službenom američkom registru platformi, pa se postavlja pitanje kako je to moguće i koja je u cijeloj priči bila uloga direktora brodogradilišta Dražena Špinderka koji je pomogao pri isplovljavanju blokirane platforme, kao i tvrtke Jupiter Adria koja je vlasnik brodogradilišta u Lamjani. Iako smo zatražili očitovanje Jupiter Adrije o spornom slučaju, te tko je podmirio dugovanje prema njoj, jer znamo da to nije bio R.I.G. iako je s njim bio potpisan ugovor o zakupu, odgovor nismo dobili.

 

Prijevara je, čini se, pomno smišljena jer se iz ugovora između Lamprella, RTSG-a i R.I.G.-a vidi kako je unaprijed propisana međunarodna arbitraža u slučaju spora, što automatski isključuje hrvatsko pravosuđe, a dokumentacija pokazuje kako su, čini se, ljudi u Lamprellu preko svog dugogodišnjeg poznanika i kooperanta kroz Crosco Miroslava Pacaka, iskoristili Elkaza s ciljem prisvajanja novca koji je trebao biti isplaćen kooperantima. Istraga revizorske kuće potvrdila je i propuste samog Pacaka koji su i doveli do takve situacije, kao i samo upozorenje čelnih ljudi Crosca prema svom inženjeru od kojeg se tražilo podnošenje potrebne ovjerene dokumentacije s remonta, što on do danas nije učinio.

 

Neslužbeno saznajemo i kako je Pacak u Croscu dosad vodio više remonta u suradnji s Lamprellom. Svi su završavali u minusu, koji je dosad podmirivao Crosco, a s obzirom na to da više nisu htjeli ulaziti u takve dubioze, trebalo je pronaći novu "žrtvu". Transocean je prema Lamprellu uredno izvršio sva plaćanja, a Lamprell je pak sredstva koja nedostaju zadržao jer nije bilo popratne ovjerene dokumentacije o izvršenim radovima uz isporučene fakture. Tu je dokumentaciju trebao napraviti i ovjeriti upravo Pacak.