Hrvatski ronilački savez, zvuči glamurozno, poput rukometnog, košarkaškog ili nogometnog saveza i recimo Vlatka Markovića, no naravno da je riječ o sasvim drugom stanju, strukturi moći i nemoći i problemima. Stoga iako Zadraninu Damiru Velemiru čestitamo na izboru, prije svega želimo saznati što se može očekivati u reguliranju i sređivanju stanja ove djelatnosti koja na zadarskom pa i cijelom jadranskom prostoru ima sve važniju ulogu.
Ne zanima nas u tolikoj mjeri ronilaštvo kao sport, već prije svega kao posao, i to odgovoran, važan kao dio ovdašnje turističke ponude, ali i poduzetništva u marikulturi ili graditeljstvu.
– Definitivno ovakav izbor budi često i zadovoljstvo u svakom čovjeku ali, naravno, i osjećaj brige. Moram kazati da je slijedom nesretnih okolnosti Ronilački savez završio s gubitkom u godini najvećeg razvitka i afirmacije ovdašnjeg ronilaštva. U pojedinim disciplinama prvi put imamo reprezentativku s drugim i trećim mjestom u svijetu, odnosno reprezentativca s trećim mjestom, kad govorimo, dakle, o sportskim rezultatima.
*Ronjenje u Hrvatskoj postalo je masovnije, a navodno je podregulirano ili neregulirano?
– Ronjenje u Hrvatskoj nije definirano zakonom već pravilnikom, a nema ni temeljnih određenja razlike između ronjenja kao hobija i ronjenja kao profesije. Imamo situaciju kao na autocesti za Zagreb da i motori, automobili, autobusi i kamioni koriste istu cestu tako i razne kategorije ronjenje, iako je jasno da je netko profesionalac, a netko amater i da ne mogu vrijediti ista pravila. Ronjenje je sport i rekreacija na usluzi građanima kroz klubove i udruge. Moderno je vrijeme donijelo napredak tehnike koji omogućuje ronjenje ljudima koji nekad o tome nisu mogli ni sanjati, a buđenje interesa mnoštva ljudi, uklapanja u turističku ponudu rezultiralo je omasovljenjem. Istovremeno, ronjenje je oduvijek postojalo i kao profesija gdje se ronioci angažiraju u gradnjama pod morem, marikulturi, istraživanju arheoloških i uopće kulturnih ostataka, studijskim i inspekcijskim istraživanjima o nadzorima i mnogim drugim djelatnostima, kao i profesionalnom vođenju ronilačkih škola. Sada bi se te razlike konačno stavile u Zakon.
*Tko radi na Zakonu i jeste li s pripremama upoznati?
– Na zakonu se radi u Ministarstvu mora turizma, prometa i razvitka, a zadužen je kapetan Tomislav Miletić i jako smo zadovoljni načinom na koji radi, od saslušanja prijedloga svih uključenih do formulacije nacrta Zakona. Nacrt je prema našem mišljenju korektan. Prva je varijanta bila napraviti zakon od gomile od preko 60 stranica, ali ovdje se shvatilo da se regulativa i promjene događaju tako hitno da sve ni ne treba nastojati staviti u Zakon, već ga svesti na osnovne odrednice, a stvari podložne mijenama regulirati pravilnicima.
*Vaš izbor ima vezu i sa značenjem Kluba za podvodne aktivnosti "Zadar" u hrvatskom ronjenju?
– Apsolutno, bez dugogodišnjeg uspješnog rada kluba ni moj izbor ne bi imao smisla. Ovdje se ozbiljno radi desetljećima, organiziraju se kampovi i aktivnosti zajedno s istaknutijim klubovima u zemlji, šalju se ljudi na tečajeve i polaganja u svjetska središta. Konačno, tu je istaknuta i aktivnost uprave kluba na čelu s Danijelom Telesmanićem kao i potpora Grada Zadra, ističe Velemir najavljujući kako će ova aktivnost koja postaje upravo masovna u rekreativnom smislu, ali i u profesionalnim pogledima , konačno u Hrvatskoj biti odgovarajuće definirana.
Diferencijacija udruženja
– U Hrvatskoj je dovoljno da se nekoliko ljudi skupi i osnuje udrugu ronilaca, registrira je i da se automatski kandidira za Hrvatski ronilački savez. Takvih je udruga u zemlji čak 170. Pored toga imamo i 270 tvrtki registriranih samo ili između ostalog i za ronjenje. Voditi Savez temeljem toga nemoguća je misija te je nužno izvršiti diferencijaciju uvažavajući aktivnosti, opremljenost, sposobnosti i značenje pojedinih ronilačkih klubova i udruženja za zemlju. Dakle, mjeriti njihove rezultate i uspjehe. Mi znamo da u zemlji ima četrdesetak ozbiljnih klubova. Nije nam prihvatljiva niti ideja županijskih saveza kao filtera, jer bi jedna Istra s, recimo, 10 dobrih klubova imala značenje Ličko-senjske bez kluba, pa ćemo ići slično skijašima. Postojat će skupština u kojoj će se glas više dati udruženjima koja organiziraju državna natjecanja, onima koji imaju registrirane instruktore koji vode škole za mlade dodatni glas.
U Pomorskoj školi Zadar – profesija ronilac
Dobra suradnja i razumijevanje ovdašnje Pomorske škole i ravnatelja Svetka Perkovića dovest će do uvođenja struke, odnosno školovanja ronilaca pri našoj školi prvih u zemlji.
– Vjerujemo da će prijedlog vrlo skoro dobiti suglasnost Ministarstva znanosti i obrazovanja. Hrvatska do sada nije imala niti shvaćala da je rekreacija – rekreacija, ali da je profesija ronilaca vrlo potrebna i tražena. Mogu kazati da bi sada mogao zaposliti desetak profesionalnih ronilaca, po traženjima mnogih uglednih tvrtki, da ih ima. Dakle, bili bi prvi u zemlji. Split je imao nešto pri Pučkom učilištu, ali ne bih to komentirao. Konačno otvara se mogućnost, sad govorim u naznakama i kontaktima s prof. Leom Marušićem koji je kompetentan o tome govoriti, da se otvori i studij pri zadarskom Sveučilištu sa zvanjem inženjera ronilačkih tehnologija. To, naravno, pretpostavlja i nalaženje ljudi koji bi bili predavači, ali nemamo takav studij na Mediteranu, te se zvanje može steći samo u SAD-u. S njima imamo kontakte, kazuje nam Velemir.
Zadar bi time definitivno s klubom i raširenom djelatnošću niza klubova i tvrtki, profesionalcima koji obavljaju ove djelatnosti u graditeljstvu, marikulturi, školama ronjenja i turističkoj ponudi, arheologiji i mnogim drugim djelatnostima uz školovanje ronilaca na Pomorskoj školi, mogućem nastavku na Sveučilištu, postao istaknuti centar ne tek u Hrvatskoj, već na čitavom Mediteranu.