Iako se dio stručnjaka ne slaže s prijedlogom koji je Hrvatska putem Državnog zavoda za statistiku uputila u EU, a kojim bi se, između cjeline države i postojećih jedinica područne (regionalne) samouprave - županija, kao nužna treća stepenica pojavile u nas nazvane statističke regije, a u Europi znane kao druga razina NUTS-a (statističke nomenklature) za Zadar i Zadarsku županiju promjene nitko i ne najavljuje niti priziva.

Jadranska Hrvatska

Zadarska županija će zasigurno biti sastavni dio tzv. Jadranske Hrvatske kao statističke regije drugog ranga. Sadašnje hrvatske županije ne uklapaju se u neke od temeljnih zahtjeva sustava financiranja regionalnog razvoja, odnosno podrške nedovoljno razvijenim regijama u EU. Uvjet za pojavljivanje pred golemim dijelom sredstava četiri fonda, koja u EU služe ujednačavanju razvoja i na koje odlazi najveći dio sredstava Unije, je minimum od 800.000 stanovnika, što osim Zagreba ne broji nijedna hrvatska područna, odnosno regionalna jedinica.
 
Odlučeno je, i u prijedlogu poslano, svrstavanje svih sedam jadranskih županija (Istra, Primorsko-goranska, Ličko-senjska, Zadarska, Šibensko-kninska, Splitsko-dalmatinska i Dubrovačko-neretvanska) u Jadransku regiju koja bi time brojila oko 1,4 milijuna stanovnika.

Središnja i istočna (Panonska) Hrvatska

Druga je manje-više neupitna regija kontinentalnog istoka, odnosno Slavonije (Panonije), a ovdje je u prijedlogu označena kao Središnja i Istočna (Panonska) Hrvatska, a u njezinom bi se sastavu našle Osječko-baranjska, Vukovarsko-srijemska, Virovitičko-podravska, Požeško-slavonska i Brodsko-posavska županija, ali i Bjelovarsko-bilogorska, Karlovačka i Sisačko-moslavačka županija. To je prostor s nešto više od 1,3 milijuna stanovnika.

Oko ovoga nismo imali sporova stručnjaka, naime, obje ove regije neupitno su nerazvijene i neupitno mogu računati na sredstva EU fodnova. Problem je jedino u trećoj regiji po prijedlogu koji smo dostavili u EU. Nju bismo zvali Sjeverozapadna Hrvatska koja bi trebala obuhvaćati grad Zagreb te Zagrebačku, Krapinsko-zagorsku, Varaždinsku, Međimursku i Koprivničko-križevačku županiju, a imala bi nešto manje od 1,7 milijuna stanovnika.

Sjeverozapadna Hrvatska i Zagreb

Cijeli se spor manje-više vodi oko upravo te regije. Naime, Zagreb je statistički i realno debelo ispred bilo koje druge regije u zemlji po razvijenosti. Time bi ova regija bila daleko najrazvijenija u području Hrvatske. Temeljni uvjet, da bi neka regija dobivala sredstva iz ovih fondova, je da je ispod 75 posto prosječne razvijenosti EU, dakle, BDP-a po stanovniku. Istina je da bi i ova naša statistička regija bila ispod 70 posto pa i manje.

No, kod odobravanja sredstava EU realno iskazanom BDP-u priključuje se i procijenjeni udjel BDP-a sive ekonomije, za što nekih velikih spoznaja nemamo, ali se procjenjuje da će EU držati taj postotak u Hrvatskoj bitnim.

Prema tome bi već nakon nekoliko godina u EU, ako stvari budu išle očekivanim tijekom, ova regija, prije svega zbog Zagreba, ispala iz nerazvijenih i ne bi više mogla dobiti fondovsku potporu. Time ne bi ispao tek Zagreb već i Podravina, Međimurje i ostali uključeni u ovu regiju, koji zasigurno neće biti blizu tog europskog prosjeka. Ispada da će Hrvatska sebi, odnosno nekim svojim područjima time potencijalno uskratiti sredstva koja bi inače mogla povući, a koja se računaju u milijardama eura.

Kritičari ovog prijedloga smatraju da je Hrvatsku trebalo podijeliti u dvije statističke regije uz treći izuzeti dio - Zagreb sam.
No, kako smo naveli na početku, za Zadarsku županiju promjena nema.

Druga je stvar što je uz tisuće drugih dokaza i argumenata ovo još jedan da Hrvatska mora istinski zagristi u problem pretjerane centralizacije svega u Zagreb, čime dolazi do ove ekstremne razlike razvijenosti svih ostalih.