produktivni od prosjeka države, da toliko manje dobara stvaramo. DZS odbija tumačenja da je ovo pokazatelj standarda stanovništva i inzistira na tome da je riječ o produktivnosti, iako je jasno da ni standard ne oscilira puno u odnosu na ovaj temeljni pokazatelj.

Hrvatska

Republika Hrvatska imala je 214,986 milijarde BDP-a u godini za koju je podatak iznesen, a nažalost je riječ o tek 2004. godini. To je 28,6, odnosno 35,6 milijardi eura, odnosno dolara. Prema tom podatku, BDP po stanovniku iznosio je 48.426 kuna, odnosno 6.461 eura, tj. 8.024 dolara.

Rekorder je, naravno, Zagreb čiji je BDP 31,8 posto ukupnog BDP-a države, a po stanovniku čak 80 posto snažniji od prosjeka države i iznosio je 87.396 kuna, odnosno 11.660 eura, tj. 14.480 dolara.
 
Svega su četiri područja iznad prosjeka, a osim najbogatijeg (najproduktivnijeg) Zagreba to je pošlo za rukom Istarskoj (BDP po stanovniku na 66.280 kuna, odnosno 8.843 eura, tj. 10.982 dolara ili 36,9 posto iznad nacionalnog prosjeka), Primorsko-goranskoj (BDP po stanovniku 55.080 kuna, odnosno 7.349 eura, tj. 9.126 dolara ili 13,7 posto iznad državnog prosjeka) i Ličko-senjskoj županiji (na BDP po stanovniku 61.431 kuna, odnosno 8.196 eura, tj. 10.178 dolara ili čak 26,9 posto bolje od državnog prosjeka).

Ovaj zadnji podatak utjeha je razočaranima, ali i iskaz stvarnih i opipljivih greški u inače urednoj statistici. Naime, teško da bi se većina stanovnika Hrvatske mijenjala za realan gospodarski, produktivni ili bilo koji drugi standard Ličko-senjske županije. Riječ je o izračunima temeljem sjedišta tvrtki.
 
Iako za to nema objašnjenja u prikazu, usudimo se kazati (poznavajući i prateći gospodarska kretanja u Hrvatskoj) da je riječ o godini u kojoj je Bechtel imao sjedište u ovoj županiji i odrađivao golem posao na autocesti Zagreb-Split. Bez toga, a sada je tako, Ličko-senjska županija daje otužnu sliku u gospodarskom pogledu.
 
Isto tako temeljem ove greške možemo procjenjivati i temeljni nedostatak metodologije uopće, a riječ je o domicilnosti, odnosno nedomicilnosti tvrtki, ma gdje one u zbilji stvarale dohodak ili dodatnu vrijednost. Takav podatak uobičajeno je iskrivljen. Ma kako se drugi tješili, Zagreb, Istra i Primorsko-goranska županija odskaču i realno od hrvatskog prosjeka.

U ovom su izračunu najneproduktivniji, gospodarski najjadniji, s posljedicama na život stanovnika bili u Vukovarsko-srijemskoj županiji sa svega 27.482 kuna BDP-a po stanovniku, odnosno jedva 3.667 eura, tj. 4.553 dolara, a što je 56,8 posto hrvatskog prosjeka. Uspoređujući Zagreb s 87.396 kuna BDP-a po stanovniku ispada da je razlika s Vukovarom 3,5 puta.

Zadarska županija

Ispada da je BDP prosječnog stanovnika Zadarske županije bio 10.000 kuna niži od prosječnog. Zadarska županija bi s ovakvim podacima bila deveta u zemlji, a osim prethodno spomenute četiri županije iznad nje su bile i Varaždinska, Dubrovačko-neretvanska, Splitsko-dalmatinska i Koprivničko-križevačka županija.

Zadarska županija bi ispala loša sredina Hrvatske jer je loše sve ispod nacionalnog prosjeka. Odnosno, prosječan stanovnik Zadarske županije ispadne produktivniji od Vukovarskog za 11.000 kuna, ali i neproduktivniji od Zagrepčana za 50.000 kuna (?!). Prosječan stanovnik Zagreba ispada preko 2,2 puta produktivniji od Zadrana.

Valja reći da su zadarske statistike 2004. godine bile lošije nego danas, odnosno da nas je u tom periodu (gradnja autoceste, oživljavanje turizma, veliki zamah Tankerske plovidbe, dobre godine tunaša i razmah soljenja inćuna, oživljavanje metalaca i sl., ali i nasrtaji trgovačkih cestara i građevinskog lobija) pohodio razvoj iznad prosječnih hrvatskih stopa. No, zaostajanje - ostaje.